Sveti Mavro Porečki

biskup

( V. stoljeće)

spomendan 21. studenoga

Turistički vodič porečke bazilike navodi:

Na mozaiku u  središnjoj apsidi prikazan je lik sv. Maura s krunom mučeništva (slika lijevo). On je bio prvi porečki biskup. Proživio je mučeništvo za vrijeme progona kršćanstva, što je moglo biti negdje krajem 2. st. Prvotno mu je tijelo bilo pokopano  na groblju nedaleko današnje crkvice sv. Eleuterija, a kasnije u 4. st. preneseno je u grad. Godine 1354. za vrijeme rata između Đenove i Venecije, đenoveška flota je pod komandom Paganino D'Oria opljačkala Poreč i odnijela sobom relikvije sv. Maura i sv. Eleuterija. Te su relikvije bile pohranjene u crkvi sv. Mateja u Đenovi do godine 1934. kada su vraćene Bazilici, o čemu svjedoči kamena ploča koja se nalazi na sjevernom zidu Bazilike iznad vratiju ex-sakristije. Sveti Mauro je zaštitnik poreča i Porečke biskupije. Njegov blagdan se slavi 21. prosinca.

Opstojnost jednog biskupa i mučenika u Poreču po imenu Mavro izvan svake je sumnje. Za to jamči natpis pod velikim oltarom Eufrazijeve bazilike u Poreču, sagrađene u VI. stoljeću, koji glasi: »Hoc cubile sanctum confessoris Mauri nibeum continet corpus; haec primitiva eius oratibus reparata est ecclesia; hic condigne translatus est, ubi episcopus et confessor est factus, ideo in honore duplicatus est locus«.

U hrvatskom prijevodu: »Ovo sveto počivalište sadrži tijelo ispovjedaoca Mavra; ovo je prvotna njegovim zagovorom obnovljena crkva; ovamo, gdje je postao biskup i ispovjedalac, bio je dostojno prenesen; zbog toga je ovo mjesto dvostruko u časti.« Taj se latinski natpis nalazi na jednoj velikoj ploči iz grubog vapnenca. Delehaye i drugi odličniji znanstvenici stavljaju taj natpis u razdoblje između V. i VI. stoljeća, kao i stari epigraf iste vrste pronađen na ruševinama jednoga zida biskupske palače, a koji glasi: »Cuius victricia membra a nunc requiescunt intra muros huius civitatis Parent.« - »Čiji pobjednički udovi odsada počivaju unutar zidina ovoga grada Poreča« - a koji se također odnosi na biskupa Mavru.

On je bio biskup u Poreču u IV. stoljeću i to kao »confessor« - a što ne isključuje i mučeništvo pod Dioklecijanom jer su se tako nazivali mučenici u V. i VI. stoljeću, dakle, u doba iz kojeg potječu spomenuti natpisi u Poreču. Na prekrasnom mozaiku u apsidi Eufrazijeve bazilike sv. Mavro je prikazan s mučeničkom krunom u ruci. On je bio po tadašnjim rimskim zakonima pokopan na jednom groblju izvan grada, no dva stoljeća kasnije biskup Eufrazije ga je zbog razloga sigurnosti dao prenijeti u grad, u svoju baziliku.

Papa Ivan IV. (640-642), rodom Dalmatinac, poslao je opata Martina u Dalmaciju da otkupi kršćanske robove i prenese relikvije domaćih svetaca-mučenika u Rim. Da bi im pružio dolično počivalište, pretvorio je oratorij sv. Stjepana, uz lateransku krstionicu, u kapelu Sv. Venancija. Papa je tamo dao izraditi i mozaike što se čuvaju još i danas. Od osam osoba što su na njima prikazane, svi s knjigom u ruci, prvi je s lijeva biskup, odjeven u tamnu planetu i palij, s imenom svetoga Mavra.

Delhaye misli da svečeve relikvije, prenesene jednom iz Poreča u Rim, više odande nisu micane. Drugi, naprotiv, misle da je onamo bila prenesena samo neka relikvija; ili: kad je nestalo opasnosti, da su sve relikvije vraćene u njihovu domovinu: »hic condigne translatus et« - ovamo dostojno prenesen - odnosilo bi se upravo na taj povratak.

Sve tamo od X. stoljeća pa dalje u Poreču se nalaze svjedočanstva što govore da Poreč posjeduje relikvije svoga svetog zaštitnika. Jedna diploma cara Otona II. od 7. lipnja 983. godine govori da u bazilici u Poreču počiva tijelo sv. Mavra. Jedna kronika Ivana \akona govori o posjetu što ga je god. 1000. učinio dužd Pietro Orseolo II. oratoriju sv. Mavra, što bi bilo svakako nevjerojatno da nije bio uvjeren da se ondje nalazi svečevo tijelo. Te su relikvije kasnije doživjele još razne peripetije, pljačkane su, prenašane, vraćane djelomično i napokon god. 1934. konačno. Od tada počivaju unutar umjetnički izrađenog kovčežića iz srebra i zlata u porečkoj katedrali-bazilici.

Sveti Mavro je zaštitnik grada i biskupije Poreč, koja je danas ujedinjena s biskupijom Pule. U Poreču se veoma svečano slavi 21. studenoga.

Mavrov lik se nalazi u medaljonu na ciboriju.