Sveti Apostol Pavao - obraćenje

(25.1.34.)

blagdan 25. siječnja

Isusovac Mario von Galli, opisujući obraćenje sv. Franje Asiškoga, piše: "To obraćenje nije bio neki doživljaj pred Damaskom, koji bi preobrazio Savla u Pavla. Obraćenje je kod Franje duševni razvoj koji je trajao više godina.
Uopće smo skloni posumnjati u obraćenja koja nastupaju iznenada. Uvijek se može ustanoviti da mnogo prije samog trenutka obraćenja mnoge crte u čovjekovu nutarnjem doživljavanju smjeraju prema obraćenju. I kod Pavla se kaže da se dugo praćakao protiv ostana, a i samim ukazanjem pred Damaskom nije postao ono što je kasnije bio: apostol. Između Damaska i apostolskog nastupa nalazi se vrijeme sabranosti u pustinji. Pa ni čudo duševne preobrazbe ne pada s neba kao meteor! Psiholozi govore o dugom razvoju koji se dade protumačiti sasvim naravnim putem, makar pobožne duše voljele da sam Bog izravno lupi toljagom.

U stvari je svaki ljudski život put po kojemu se hoda kao po neprekinutoj crti. I sloboda ljudske odluke ne leži u ovoj ili onoj točki, na koju bismo mogli prstom uprijeti, već se nalazi na veoma krivudavoj crti koja sačinjava trajnu igru pitanja i odgovora između Boga i čovjeka. Pri tom Bog poput svakog ljubavnika zna nastupiti pod tisuću raznih imena. Život je linija. Odluka leži na liniji. Kod mnogih vjerojatno sve do konca života ona je skrivena i nikad pravo otkrivena, poput pupoljka kod kojega zaštitni listići nikako da prsnu. I tek će se pupoljak otvoriti u konačnoj odluci, o kojoj se danas tako rado govori, tj. u trenutku prijelaza u susret neskrivenom uskrslom Gospodinu. Gdje nema pupoljka, nema se što ni otvoriti, konačna je odluka doslovno kraj, ali istovremeno i rađanje bića koje je već odavna postojalo i u tajni postupno dozrijevalo."
Ako sve to stoji, onda bi kod sv. Pavla put njegovu obraćenju bilo proučavanje Staroga zavjeta, koji izraelski narod priprema za dolazak Mesije. Problem je bio samo u tome da li je taj Mesija Isus iz Nazareta ili nije? Pavao se o tom nije mogao uvjeriti sve do susreta pred Damaskom, koji je za njega bio velika milost, preokret, ali za svoje apostolsko poslanje on se još morao spremati. Nije sve bilo izvršeno i zadobiveno u onome času obraćenja. Taj je čas u Pavlovu životu bio ipak, bez svake sumnje, izvanredan, presudan za svu njegovu daljnju budućnost. Sv. Luka ga je podrobno opisao, a Crkva svake godine s najvećim pijetetom na današnji dan slavi uspomenu na nj jer jedva da u povijesti kršćanstva ima zaslužnijega čovjeka od sv. Pavla. Holzner ga naziva s pravom najvećim religioznim genijem. Dakako da Pavla ne smijemo i ne možemo mjeriti s Kristom. Toga si je on sam bio najviše svjestan jer je bio uvjeren da je sve ono što je u životu bio i učinio bilo to po milosti Isusa Krista. Od njega je bio izabrana posvuda da njegovo ime pronese čitavim svijetom te da čitav svijet ispuni Evanđeljem.