Isus Krist – savršeni   Molitelj

Isus Krist je kao Sin Očev najsavršeniji Molitelj i Učitelj molitve. On utemeljuje svoje mesijansko poslanje na molitvi. Isus često moli sam na gori(Mt 14,23), na osamljenu mjestu (Lk 9,18), pa i kad Ga „svi traže“ (Mk 1,37). U prvom redu Isusova molitva je razgovor sa Svojim Ocem. Molitvom proslaviti Oca Isusovo je prvotno poslanje. Veza između Isusove molitve i poslanja vidljiva je u onih četrdeset dana u pustinji kojima to poslanje počinje. Isus nadilazi Mojsijev primjer molitve na gori Sinaju. Isus će u molitvi bolje od Mojsija pobijediti Sotoninu namjeru da kuša Boga.
„Isus kaza đavlu:
- Pisano je također: „Ne iskušavaj Gospodina, Boga svojega“ (Mt 4,7).
Isus naziva Boga našim Ocem. Riječ Otac Evanđelisti su spomenuli 44 puta na Isusovim ustima. Evanđelist Luka spominje Isusovu molitvu nakon radosnog povratka sedamdesetdvojice učenika:
„U taj isti čas usklikunu Isus u Duhu Svetomu:
- Slavim Te, Oče, Gospodaru Neba i Zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima. Da, Oče! Tako se Tebi svidjelo. Sve Mi preda Otac Moj i nitko ne zna tko je Sin – doli Otac; niti tko je Otac – doli Sin i onaj kome Sin hoće objaviti.“ (Mt 10,21-22)
Isus je poučavao o molitvi mnoštvo i svoje učenike:
„Kad moliš, uđi u svoju sobu, zatvori vrata i pomoli se svomu Ocu, koji je u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti.“ (Mt 6,6)
Isus odvraća od krive molitve:
„Kad molite, ne govorite suvišne stvari kao pogani. Misle da će s mnoštva riječi biti uslišani. Ne nalikujte na njih. Ta zna vaš Otac što vam treba i prije negoli Ga zaištete“ (Mt 6,7-8).
Slično navodi i Sveti Luka da u molitvi ne tražimo od Boga što ćemo jesti, što piti. „Ta sve to traže pogani ovoga svijeta. Otac vaš zna da vam je sve to potrebno. Nego, tražite Kraljevstvo Njegovo, a to će vam se nadodati!“ (Lk 12,29-31)
Svojoj Majci i Apostolima i mnoštvu dao je ovaj najsavršeniji sadržaj i oblik molitve. Kojom zgodom je to bilo:
“Jednom je Isus na nekom mjestu molio. Čim presta, reče mu jedan od učenika:
- Gospodine, nauči nas moliti, kao što je i Ivan naučio svoje učenike. On im reče:
„Vi, dakle, ovako molite:

Oče naš, koji jesi na nebesima!
Sveti se Ime Tvoje!
Dođi Kraljevstvo Tvoje!
Budi Volja Tvoja kako na Nebu tako i na Zemlji!
Kruh naš svagdanji daj nam danas!
I otpusti nam duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima svojim!
I ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od Zloga!“

(Lk 11,1-2; Mt 6,9-13).

Isusovu pouku o molitvi prenio nam je Evanđelist Luka. I reče im Isus: “
Tko od vas ima ovakva prijatelja? Pođe k njemu o ponoći i rekne mu: - Prijatelju, posudi mi tri kruha. Prijatelj mi se s puta svratio te nemam što staviti preda nj! A onaj mu iznutra odgovori: -
Ne dosađuj mi! Vrata su već zatvorena, a dječica sa mnom u postelji. Ne mogu ustati da ti dadnem…“
Kažem vam: ako i ne ustane da mu dadne zato što mu je prijatelj, ustat će i dati mu što god treba zbog njegove bezočnosti!“
I Ja vam kažem: Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se! Doista, tko god ište, prima; i tko traži, nalazi; i onomu tko kuca, otvorit će se. A koji to otac među vama kad ga sin zaište ribu, zar će mu mjesto ribe zmiju dati? Ili kad zaište jaje,zar će mu dati štipavca? Ako dakle vi, iako zli, znate dobrim darima darivati djecu svoju, koliko li će više Otac s Neba obdariti Duhom Svetim one koji Ga zaištu!“ (Lk 11,1-13)
Svemoguća je Isusova molitva kod uskrišenja prijatelja Lazara. Zbilo se to kod Lazarova groba. „
Bila je to pećina, a na nju navaljen kamen.
Isus zapovjedi: Odvalite kamen!
Kaže Mu pokojnikova sestra Marta: Gospodine već zaudara. Ta četvrti je dan.
Kaže joj Isus: Nisam li ti rekao: budeš li vjerovala, vidjet ćeš Slavu Božju?
Odvališe dakle kamen. A Isus podiže oči i reče: Oče, hvala Ti što Me uslišao. Ja sam znao da Me svagda uslišavaš; no rekoh to zbog nazočnog mnoštva: da vjeruju da si Me Ti poslao.“
Rekavši to, povika iza glasa: Lazare, izlazi! I mrtvac iziđe…(Iv 11,38-44)
Od Abrahma do Krista prostiranje pred Bogom glavni religijski oblik molitve. Božji narod Starog Saveza je hodočastio u Jeruzalem da bi se u Hramu poklonio pred Gospodinom. Isus je u Siharu Samarijanki na Jakovljevu zdencu navijestio novost o klanjanju: “Vjeruj Mi, ženo, dolazi čas kad se nećete klanjati Ocu ni na ovoj gori (Gerizimu) ni u Jeruzalemu… Ali dolazi čas – sada je! Kad će se istinski klanjatelji klanjati Ocu u Duhu i Istini jer takve upravo klanjatelje traži Otac.“ (Iv 4,21-24)
Nakon svečanog ulaska u Jeruzalem, što Crkva slavi na Cvjetnicu, i neki Grci, koji su došli klanjati se na Blagdan htjedoše vidjeti Isusa. Tu njihovu želju prenesu Apostoli Andrija i Filip Isusu. Isus im odgovori:
„Došao je čas, da se proslavi Sin Čovječji…Duša Mi je sada potresena i što da kažem? Oče, izbavi Me iz ovog časa? No, zato dođoh u ovaj čas! Oče proslavi Ime svoje!“ – Uto dođe glas s neba: „Proslavio sam i opet ću proslaviti!“ (Iv 12,23.27-28)
Na Posljednjoj večeri potakao je Apostole na molitvu. Isus zatim i sam moli. Njegova je pouka u pogledu sigurnosti uslišanja stavlja glavni uvijet: „u Moje Ime“, te otvara nove perspektive. Od običnog traženja treba preći na istinsku molitvu. Kristove riječi: „Do sada niste ništa u Moje Ime molili“ (Iv 16,24) upućuju na Isusovu ulogu kao Posrednika i Velikog Svećenika pred Ocem. Evanđelist Ivan donosi cjelovitu Isusovu svećeničku molitvu koja je prikazana na Posljednjoj večeri. Kao najljepšu molitvu upućenu Bogu Ocu ovdje je donosimo u cijelosti: To Isus doreče, a onda podiže oči k nebu i progovori:
„Oče, došao je čas: proslavi Sina svoga da Sin proslavi Tebe. i da vlašću koju si Mu dao nad svakim tijelom dade život vječni svima koje si mu dao. A ovo je život vječni: da upoznaju Tebe, jedinoga istinskog Boga, i koga si poslao - Isusa Krista. Ja Tebe proslavih na zemlji dovršivši djelo koje si Mi dao izvršiti. A sada Ti, Oče, proslavi Mene kod sebe onom slavom koju imadoh kod Tebe prije negoli je Svijeta bilo. Objavio sam Ime Tvoje ljudima koje si Mi dao od svijeta. Tvoji bijahu, a Ti ih Meni dade i riječ su tvoju Tvoju sačuvali. Sad upoznaše da je od Tebe sve što si Mi dao jer riječi koje si Mi dao njima predadoh i oni ih primiše i uistinu spoznaše da sam od Tebe izišao te povjerovaše da si Me Ti poslao. Ja za njih molim; ne molim za svijet, nego za one koje si Mi dao jer su Tvoji. I sve Moje Tvoje je, i Tvoje Moje, i Ja se proslavih u njima. Ja više nisam u svijetu, no oni su u svijetu, a ja idem k Tebi. Oče sveti, sačuvaj ih u Svom Imenu koje si Mi dao: da budu jedno kao i Mi. Dok sam ja bio s njima, Ja sam ih čuvao u Tvom Imenu, njih koje si Mi dao; i štitio ih, te nijedan od njih ne propade osim sina propasti, da se Pismo ispuni. A sada k Tebi idem i ovo govorim u svijetu da imaju puninu moje radosti u sebi. Ja sam im predao Tvoju Riječ, a svijet ih zamrzi jer nisu od svijeta kao što ni Ja nisam od svijeta.. Ne molim Te da ih uzmeš sa svijeta, nego da ih očuvaš od Zloga. Oni nisu od svijeta kao što ni Ja nisam od svijeta. Posveti ih u istini: Tvoja je Riječ Istina. Kao što Ti mene posla u svijet tako i Ja poslah njih u svijet. I za njih posvećujem samog sebe da i oni budu posvećeni u Istini. Ne molim samo za ove nego i za one koji će na njihovu riječ vjerovati u Mene: da svi budu jedno kao što Ti, Oče, u meni i Ja u Tebi, neka i oni u nama budu da svijet uzvjeruje da si Me Ti poslao. I slavu koju si Ti dao meni Ja dadoh njima: da budu jedno kao što smo Mi jedno - Ja u njima i Ti u Meni, da tako budu savršeno jedno da svijet upozna da si Me Ti poslao i ljubio njih kao što si Mene ljubio. Oče, hoću da i oni koje si Mi dao budu gdje sam Ja, da i oni budu sa Mnom: da gledaju Moju slavu, slavu koju si Mi dao jer si Me ljubio prije postanka svijeta. Oče pravedni, svijet te nije upoznao, Ja Te upoznah; a i ovi upoznaše da si Me Ti poslao. I njima sam očitovao Tvoje Ime, i još ću očitovati, da ljubav kojom si Ti Mene ljubio bude u njima - i Ja u njima.“ (Iv 17,1-26)
Sva trojica Evanđelista donose Isusovu potresnu molitvu u Getsemanskom vrtu. Ovako donosi Evanđelist Matej: „Tada dođe Isus u predio zvan Getsemani i kaže učenicima: „Sjednite ovdje dok Ja odem onamo pomoliti se.“ I povede sa sobom Petra i oba sina Zebedejeva. Spopade Ga Žalost i tjeskoba. Tada im reče: „Duša Mi je na smrt žalosna. Ostanite ovdje i bdijte sa Mnom!“ I ode malo dalje, pade ničice moleći: „Oče Moj! Ako je moguće, neka Me mimoiđe ova čaša. Al ne kako Ja hoću, nego kako hoćeš Ti.“ I dođe učenicima i nađe ih pozaspale pa reče Petru: „Tako, zar niste mogli jedan sart probdjeti sa Mnom? Bdijte i molite da ne padnete u napast!Duh je, istina, voljan, no tijelo je slabo.“ Opet, po Drugi put, ode i pomoli se: „Oče Moj! Ako nije moguće da Me čaša mine da je ne pijem, budi Volja Tvoja!“ I ponovno dođe i nađe ih pozaspale, oči im se sklapale. Opet ih ostavi, pođe i pomoli se po treći put ponavljajući iste riječi.“ ( Mt 26,36-44).
Evanđelist Marko navodi ovaj Isusov vapaj u Getsemanskom vrtu: „Abba! Oče! Tebi je sve moguće! Otkloni čašu ovu od Mene! Ali ne što Ja hoću, nego što hoćeš Ti!“ (Mk 14,36).
Kod Isusova raspeća i smrti Evanđelist Luka spominje ove molitvene vapaje Isusove: „ I kad dođoše na mjesto zvano Lubanja, ondje razapeše Njega i te zločince, jednoga zdesna, drugoga sljeva. A Isus je govorio: „Oče, oprosti im, ne znaju što čine!“ (Lk 23,34).
Bijaše već oko šeste ure kad nasta tama po svoj zemlji – sve do ure devete, jer sunce pomrča, a hramska se zavjesa razdrije po sredini. Matej spominje: O devetoj uri povika Isus iza glasa: „Eli, Eli, lema sabahtani? „ To će reći: Bože Moj, Bože Moj, zašto si Me ostavio?“ (Mt 27,46)
I povika Isus iza glasa: „Oče, u ruke Tvoje predajem Duh Svoj!“ To rekavši izdahnu (Lk 23,44-45).
Sad možemo ponoviti Isusove riječi Apostolima na Posljednjoj večeri: „Sada je proslavljen Sin Čovječji i Bog je proslavljen u Njemu!“ (Iv 13,31).
Svojom savršenom molitvom Isus je Objavitelj i Proslavitelj Očev te Spasitelj ljudi koji Ga prihvate.