Sveti Silvestar Guzzolini

pokornik, opat

( 1177.- 1267.)
spomendan 26. studeni

 


pokornik, opat

Sveti Silvestro Guzzolini rodio se god. 1177. u Osimu, u talijanskoj pokrajini Marche. Otac mu je bio zaljubljen pravnik pa je i o svom sinu sanjao kako bi ga učinio slavnim pravnikom. Radi toga posla ga na studije u sveučilišn središta Paviju i Bolognu. Silvestar se ondje upoznao s mnogim mladim studentima teologije koji su bili zahvaćeni propovijedanjem sv. Franje i sv. Dominika, idealima novonastalih prosjačkih redova. I on se, umjesto studija prava, dao sav zanosom idealista na studij svete znanosti – teologije. Kad je to dočuo njegov otac, razljutio se te ga pozvao kući i držao ga uza se gotovo kao sužnja. Strašno je živjeti i surađivati s odviše autoritativnim ljudima koji uvijek misle da sve mora biti onako kako oni misle i žele, pogotovo ako su još uvjereni da je to najbolje.
Kako se nikoga na silu ne može učiniti pravnikom ili bilo kojim drugim stručnjakom, radnikom, majstorom, ako on za to nema smisla ni volje, tako se ni od Silvestra na silu nije moglo učiniti pravnika. On je i dalje proučavao teologiju te u roku od 10 godina dospio ipak do svećeničkog ređenja. Brzo je bio primljen i među kanonike svoga grada. Iako je morao krišom studirati teologiju, on je ipak stekao prilično teološko znanje pa je izišao na glas i kao propovjednik i kao dobar teolog. Mogao je, dakle, na crkvenoj ljestvici kao svećenik lako postići veliku karijeru. Na taj bi način sigurno, barem donekle, ublažio i razočaranje svoga oca.

No on je drugim očima negoli oni oko njega gledao na svijet pa je stoga dao prednost pustinjačkom i strogo pokorničkom životu u gustim šumama Della Rossa, nedaleko od Valdicastra. U samotničkom životu razmatranja i ručnoga rada imao je kao sudruga samo jednoga svog učenika. To ipak nije potrajalo dugo jer mu i drugi dođoše. Silvestar je stoga opet pobjegao i sklonio se na Monte Fano kod Fabriana. Tamo je u samoći neko vrijeme ostao posve sam. Jedino mu je društvo činio neki star, već bolestan vuk. Ali doskora mu se i tu pridruži manja skupina učenika. Silvestar je u tome vidio jasan mig Božje providnosti pa je sagradio mali samostan i posvetio ga Gospi. Za normu života uzeli su prvotno Pravilo sv. Benedikta, prilagodivši ga svojim uvjetima i idealima, sačuvavši ipak onu njegovu prvotnu strogost.
Kao nekoć sv. Benedikt u Subiacu, tako je i sv. Silvestar u okolici Monte Fana osnovao 12 novih samostana u koje se okupilo 400 redovnika, željnih živjeti prema obnovljenom i životno osvježenom Pravilu sv. Benedikta. »Silvestrine« – kako ih nazvaše – odobrio je papa Inocent IV. Redovnička grana sv. Silvestra nije se osuila ni uginula nakon njegove smrti. Ona je živa i danas svjedočeći životnu snagu Pravila sv. Benedikta, ali i sve ono što joj je svojom primjenom i životom dao sveti Silvestar Guzzolini.

 

Predveta djevica daje Silvestru Svetu Pričest

Sasvim posebna povlastica


Silvestar se je u svojoj pobožnost sve više približavao Blaženoj Djevici, bio je sve bliži u sve jačoj ljubavi prema Njoj. A Ona ga je sve Milostivija htjeli obogatiti posebnim darom. Jedne noći kad je u samoći molio, odjednom se je u ekstazi i u duhu našao u špilji u Betlehemu gdje je slavna Djevica rodila Spasitelja svijeta. Ubrzo nakon toga se je našao u crkvi pred oltarom. I dok je molio srcem, desno od oltara pojavila se je Kraljice Milosrđa, čija  je raskošna svjetlost bila jača od sunca. Ona je njemu sa sretnim izrazom lica i uvjerljivim riječima rekla: "Sine Silvestre, želiš li primiti tijelo moga Sina, Gospodina Isusa Krista, koje sam začela kao Djevica, koje je sam rodila kao Djevice, a djevica sam bila i ostala nakon čudesnoga rođenja?". Svetac je ostao obuzet čuđenjem i velikim strahom i odgovorio je, "Moje srce je spremno, O Gospo, moje je srce spremno. Neka bude volja Tvoja, iako sam toga nedostojan." Onda je Ona svojim djevičanskim rukama dala njemu svetu Pričest. Njezinom silom njegova inteligencija je bila toliko prosvjetljena takovim svjetlom da od tada nije imao nikakvih poteškoća razumijeti bilo što skriveno u Svetome Pismu.

"O sretnog li čovjeka koji je pozvan od Majke Spasitelja! Ona je i drugi puta pomogla i kada je tjelesno ranjen, a sada ga obogati obilnim darovima " I Silvestar ispunjen Duhom Božjim  počeo je predvidjati budućnost, čak i više od toga, činiti senzacionalna čuda.