Blažena Marija Terezija Ledochowska

djevica, redovnica i misionarka

( 1863. - 1922.)

spomedan 6 srpnja

Sveta Marija Terezija Ledochowska je potjecala iz obitelji s jedanaestero djece. Ona o svome ocu pripovijeda ovo: »Često bih nenadano ušla u radnu sobu svoga oca i na čudo našla bih ga kako kleči na klecalu pred slikom Čenstohovske Gospe, uronjen u molitvu. Ta mi se slika utisla u pamćenje neizbrisivo.«

Mala je u svome ocu gledala utjelovljeno sve ono što je dobro, plemenito i lijepo te ga ljubila i poštivala ne samo što joj je otac, već još više zbog tih vrlina.

Imala je i divnu majku. Ta je jaka žena kraj sve ljubavi i nježnosti prema djeci tražila od njih i žrtve, svladavanje, obavljanje njihovih malih dužnosti. Nije dopuštala da joj djeca zbog malih boljetica ili neraspoloženja dugo ostaju u krevetu. Čuvala se brižno da ih ne bi razmazila, već naučila i na tvrd život u kojem se neugodnosti podnose hrabro, bez mrmljanja i bez jadikovanja. Zbog nedostataka i nemarnosti znala je djecu i kazniti. To pak nikad nije bilo na štetu ljubavi. Baš naprotiv: u obitelji Ledochowski osjećalo se sve bogatstvo ljubavi, topline, koje su zračile iz neusporedive majke. Ona je bila, doista, srce obitelji i cijele kuće.

I otac i majka Ledochowski bili su duboko religiozni. Gotovo svaki dan su prisustvovali misi, sudjelovali u procesijama i drugim vjerskim obredima te redovito pristupali sakramentima. U kući se ujutro, navečer te kod stola zajednički molilo. Na glas su čitali nedjeljna Evanđelja i zajednički ih proučavali. U dugim bi zimskim večerima otac obitelji običavao čitati odlomke iz života svetaca. Prva je roditeljska briga bila da svojoj djeci priskrbe temeljito vjersko znanje te ih nauče po vjeri i živjeti. U obitelj su kao prijatelji često zalazili svećenici i redovnici.

Eto, to je bilo duhovno ozračje buduće blaženice. Ona je već u rodnoj kući, u obitelji, položila dobre temelje na kojima se onda kasnije mogla izgraditi ona divna zgrada svetosti i najveće aktivnosti za misije.

Marija Terezija Ledochowska bijaše nećakinja slavnoga kardinala Ledochowskoga, sestra oca Vladimira Ledochowskoga, generala Družbe Isusove te sestra Božje službenice Uršule Ledochowski, utemeljiteljice jedne kongregacije sestara uršulinki. Rodila se 29. travnja 1863. u Loosdorfu, u Austriji. Roditelji su joj bili: otac poljski grof Anun Haunka  Ledochowski a majka švicarska plemkinja Josephina Salis Zizers.   Deset godina kasnije s roditeljima se preselila u St. Plten, gdje je pohađala školu engleskih dama. Poslije toga je otišla u Poljsku, u Lipnicu Murowanu. God. 1885. razboljela se od boginja pa joj je život visio na niti. U tom je razdoblju kao dobar kršćanin umro i njezin vrijedni otac. Po želji svoje obitelji Marija Terezija je preuzela službu dvorske dame kod velike toskanske vojvotkinje, a stanovala je na njezinu dvoru u Salzburgu obavljajući svoje dužnosti vrlo savjesno. Zato ju je vojvotkinja veoma cijenila i voljela pa ju je smatrala svojom nerazdruživom pratiljom.

Godine 1886. Marija Terezija susrela se sa sestrama franjevkama, Marijinim misionarkama. Taj je susret u njoj probudio silnu želju da se sva posveti službi Božjoj. U toj je stvari pitala za savjet svoga strica kardinala Mječeslava Ledochowskoga, koji tada bijaše pročelnik Zbora za širenje vjere. On ju je u njenu naumu ohrabrio i podržao. Marija Terezija bijaše književno veoma nadarena pa je napisala vrijednih literarnih djela. Od toga je časa odlučila svoje pero staviti posve u službu Božjega kraljevstva. Počela je stvarati tzv. angažiranu književnost, koja ne pazi samo na ljepotu oblika i izražaja, već koja se za nešto i zalaže.

Godine 1889. Marija je u Axensteinu u Švicarskoj susrela glasovitoga kardinala Lavigerija. Njegov vanjski izgled, plemenite crte lica, duga bijela brada, impozantan stas odavahu čovjeka što je podsjećao na starozavjetne patrijarhe. Uz njegov pristanak započela je pisanjem članaka o misijama te o pokretu protiv ropstva, iza kojega je stajao kardinal Lavigerie. On se borio protiv prljave trgovine robljem i za potpuno dokinuće ropstva što je tada u Africi – na žalost – još vladalo. Već sljedeće nedjelje Marija je pokrenula dva misijska časopisa: Jeka iz Afrike i Crnče. Ti su listovi kasnije izlazili na više jezika; između dva rata i na hrvatskom jeziku. Petar Barbarić, suvremenik Marije Terezije Ledochowske, pretplatio se i čitao Jeku iz Afrike na talijanskom jeziku i na taj se način zagrijavao za misijski rad Crkve. Da bi se posve posvetila misijskome radu Crkve, Ledochowska je napustila službu dvorske dame te se preseslila Sestrama od ljubavi u Salzburgu.

Uviđajući sve više kako su misionarima na misijskoj fronti sve više potrebni aktivni suradnici, Ledochowska je zamislila i ostvarila Družbu sv. Petra Clavera. Bilo je to već g. 1893. Njezini članovi polažu i zavjete. Marija Terezija kao prva članica te družbe položila je 9. rujna 1895. redovničke zavjete na ruke salzburškog nadbiskupa kardinala Hallera. Njezina revnost i djelatnost sve više raste. Ona održava brojne konferencije i nagovore. Razne katoličke organizacije zagrijava za misije. Na euharistijskim kongresima drži predavanja i govore o misijama. Godine 1900. sama je u Beču organizirala kongres protiv ropstva. Generalnu kuću svoje nove družbe premjestila je u Rim, u središte kršćanstva, gdje je 6. srpnja 1922. i preminula. Blaženom je proglašena 1975. Njezina mlađa sestra Julaija Marija – redovnički Uršula - je proglašena blaženom 1983. a svetom 2003.

O njoj piše Petar Naruszewicz, postulator poljskih kauza u Rimu, ovako: »Ledochowska je bila plemenita duša. Samoj sebi ili svojim zaslugama nije pripisivala nijedan uspjeh, nijednu pobjedu, nijednu veliku akciju. Ona je uvijek u svakoj stvari gledala Božju dobrotu i milosrđe. Njezina velika iskrenost, kontrola nad samom sobom, nikakvo traženje vlastitog zadovoljstva, mladenački zanos za sve što je dobro i plemenito, čudesna jednostavnost, bijahu tajna njezine veličine i njezina uspjeha.«

Družba svetog Petra Clavera rasprostranjena među dvadesetak naroda na sva četiri kontinenta nastavlja i dalje njezino blagotvorno djelo.