Blaženi Zoltan Meszlenyi

biskup i mučenik

( 1892. - 1951.)

spomendan 4. 0žujka

Dana 31. listopada 2009.godine u ostrogonskoj prvostolnoj bazilici nadbiskup i primas Mađarske kardinal Péter Erd? proglasio blaženim biskupa Zoltána Lajosa Meszlényija. Među brojnim domaćim i stranim biskupima u slavlju je sudjelovao i subotički biskup dr. János Pénzes, a u ime i Rimske kongregacije za svete nadbiskup Angelo Amato. Podaci o životu blaženoga Zoltana se nalaze u Mađarskom katoličkom leksikonu (Magyar Katolikus Lexikon) i u članku Margite Beke u rubrici Hitélet u novinama Magyar Hírlap. Dio podataka je iz izjave koju je kardinal Erd? dao vatikanskom radiju.

Daroviti svećenik i zauzeti biskup. Zoltán Ljudevit je rođen u mađarskom gradu Hatvanu 2. siječnja 1892. godine, u obitelji sa sedmero djece. Odlikovala ga je ljubav prema djeci. Rano je ostao bez majke. Njegova je maćeha, reformirana kršćanka, zagledana u primjer njegova života primila katoličku vjeru. Meszlényi je gimnaziju započeo u Rimavskoj Soboti, nastavio u Budimpešti, a maturirao je u ostrogonskoj benediktinskoj gimnaziji. Iz rimskog njemačko-mađarskog zavoda studirao je na papinskom sveučilištu Gregoriana. Studij je završio u Innsbrucku, gdje je 28. listopada 1915. godine primio Sveti red. Već je tada Meszlényi bio spreman na mučeništvo, jer je u neposrednoj ratnoj opasnosti nadbiskup Jusztinián Serédi posebnom okružnicom pozvao svećenike da ni po cijenu mučeništva nitko ne napušta župu. Meszlényi je bio pripravan na mučenštvo. Bio je čovjek velike duše i velikoga duha. Za sedam godina studija postigao je dva doktorata, a bio je stručnjak za crkveno pravo. Osim materinjeg jezika, govorio je njemački, talijanski, francuski, engleski i slovački. Službu župnog vikara obavljao je u Komárnu (Komárom). U Ostrogonu je služio kao nadbiskupski ceremonijar, pa nadbiskupov tajnik. Bio je i kancelar ali i ravnatelj bogoslovije u Ostrogonu. Sve je davao bogoslovima, čak se odrekao i svoga radioaparata. Osim što je bio kanonik ostrogonskog prvostolnog kaptola i arhiđakon Nogradskog i Hontskog arhiđakonata, bio je i ravnatelj državne ustanove za zaštitu djece. Pomagao je školovanje siromašne djece trošeći pri tome i vlastiti novac. Nije prezao ni pred najtežim poslovima. Volio je raditi i puno je radio. Držao je do istine.

Pomoćni biskup ostrogonskog nadbiskupa primasa postao je 28. listopada 1937. godine, te je kao apostolski administrator upravljao onim dijelovima Košičke i Rožnjavske biskupije koji su pripali Mađarskoj. Za vrijeme rata je upravljao nadbiskupskim dobrima, a pokazao se kao izuzetan upravitelj, koji je na svakom koraku unapređivao nadbiskupske posjede. U svemu je nastojao olakšati život radnika i namještenika. 

Novi križ u vrijeme progona. Od 1946. godine primasova palača je bila pod stalnom prismotrom državne sigurnosti. Nakon što su 1948. godine utamničili nadbiskupovoga tajnika Andrása Zakara, 26. prosinca iste godine državna je sigurnost uhitila i nadbiskupa Józsefa Mindszentyija. Bio je nepravedno osuđen. Na čelu nadbiskupije se tada našao János Drahos, a nakon njegove smrti Zoltán Meszlényi. Osobno nije težio za tom čašću, ali ju je prihvatio, budući da drugog rješenja nije bilo. Bio je svjestan da od toga trenutka može računati na otvoreni progon. Protiv novog upravitelja državna sigurnost je isplanirala suđenje. 

Dugotrajno mučenje. Uzalud se državna sigurnost trudila dokazati da je biskup neprijatelj demokracije ili naroda. Novi upravitelj nadbiskupije je bio odlučan. Preuzimajući novu dužnost zarekao se: "Kao vjeran Kristov pastir nikada neću zatajiti vjeru ni vjernost prema Crkvi! Tako meni Bog pomogao." Konačno, 29. lipnja 1950. godine u 17.30 sati državna sigurnost je uhitila Zoltána Meszlényija u njegovom stanu i odvezla ga "u nepoznatom pravcu". U kolovozu se doznalo da se biskup nalazi u zloglasnom logoru Kistarcsa, gdje je zatvoren u samicu s otvorenim prozorom i zajedno s drugim zatočenicima bio zlostavljan. Za mučeništvo je doznao kao bogoslov, pa je progonstvo prihvatio bez ikakvog straha. Svoje biskupsko geslo "fidenter ac fideliter - s vjerom i vjerno" je vjerno održao do kraja, te vjeru i vjernost Crkvi nikada nije pogazio. Njegovi mučitelji su ga zlostavljali sve dotle dok od iscrpljenosti 11. siječnja 1953. godine nije umro. Bio je već mrtav kad su njegove posmrtne ostatke 4. ožujka 1951. godine prevezli u bolnicu. Njegova je smrt ubilježena u maticu istom 1954. godine. Čuvar groblja se starao o njegovu grobu. Podigao je nad grobom križ s biskupovim imenom i naznačenim dvjema godinama. Nagradu za staranje o grobu nije htio primiti. Držao je do pokojnog biskupa. Od 1966. godine posmrtni ostaci biskupa Meszlényija počivaju u ostrogonskoj bazilici. Blaženi Zoltán je jedan od mnogih vjernika koji su poslije rata u Mađarskoj bili progonjeni zbog svoje vjere. Slična prgonstva su bjesnjela i u ostalim europskim komunističkim zemljama.