Sveti Bono
svećenik, mučenik
(+ 1. 8.260.)
spomendan 1. kolovoza
U Rimskom martirologiju, popisu kršćanskih heroja, na 1. kolovoza stoji: "U Rimu, latinskoj ulici, pogubljeni su svećenici Bono, Fausto i Mavro te još jedanaestoricom."
Roditelji Svetog Bone bili su pogani, stanovnici grada Rima. Bono kao odrastao stupa u rimsku vojsku. U vojsci je bio na strani pogana, te zadavao strah i trepet kršćanima. Upoznavši papu Stjepana I. primio je sakramenat krštenja. Na krštenju mu je papa Stjepan I. dao ime Bono to jest 'Dobri.' Napustio je vojničku službu i postao svećenik. Optužen da štuje kršćanskog Boga biva bačen u rimsku tamnicu zajedno sa papom Stjepanom I. svećenicima Faustom i Mavrom te još s drugom jedanaestoricom. Sveti Bono je u zatočenišzvu hrabrio i tješio zatvorene kršćane. Dapače i samog papu Stjepana I. hrabri riječima: "Nemoj klonuti sveti Oče, ta pripravni smo za vjeru Kristovu sve ostaviti, dapače proliti i zadnju kapljicu svoje krvi." Kada su ga pogani prisiljavali da sa ostalim zatvorenicima zaniječe vjeru u Krista, te da se pokloni lažnom kipu, kumiru Martovu, Bono je odrješito odgovorio: "Oče Nebeski, koji si satro toranj i Babilonsku kulu, poruši ovo mjesto (kip kumira Marte), gdje đavao prebiva, te lažno zavodi narod!" Istog trenutka gromovi i oluja sruše i smrve kip kumira Marta. Car Galijan, sin i nasljednik cara Valerijana, u srđbi dade pogubiti mačem Bonu i ostale zatvorenike 1.kolovoza 260. godine poslije Krista.
DOLAZAK TIJELA SVETOG BONE U VUKOVAR
Franjevac, rodom iz Vukovara, o. Josip Janković godine 1753. zamolio je papu Benedikta XIV. da mu za njegov grad Vukovar dodijeli moći kojega Sveca "za duševnu utjehu naroda svog u Srijemu i Slaavoniji". Papa Benedikt XIV. je udovoljio njegovoj molbi te mu je podario moći "glasovitog viteza i vrlog junaka Bone, slavnog msnika i mučenika, da bude prosvjetitelj, patron i obrana Vukovara". Tijelo Svetog Bone s krvlju, koju su našli još svijeržu na kamenu bi izvađeno iz grobnice Svetog Hermeta u Rimu u prisutnosti kardinala Antina Gadanjia, generalnog vikara pape Benedikta XIV. Dana 15. ožujkq 1753. tijelo Svetog Bone je svečano ispračeno iz Rima i lađom prebačeno na drugu stranu Jadranskog mora. Najprije je tijelo Sveca stiglo u Pečuh. Brat franjevac Krišpin Zimmermann je opremio tijelo Svetog Bone baroknim odijelom 1754. Najprije je tijelo stiglo i čašćeno u Osijeku, pa je Dravom i Dunavom dovezeno 24. lipnja 1754. godine u Vukovar. Tijelo je bilo bajprije izloženo na glavnom oltaru, da bi ga poslije smjestili na oltar Svetog Josipa u desnoj lađi crkve, gdje je ostalo sve do napada na Vukovar u kolovozu 1991.
SPALJIVANJE TIJELA SVETOG BONE I PONOVNI POVRATAK U VUKOVAR
Nakon pada prvih granata po crkvi i samostanu u Vukovaru 1991.godine franjevci su tijelo Svetog Bone sa ostalim blagom samostana sklonili u kriptu crkve. Franjevci su odvedene u srpaske logore. Sarkofag Svetog Bone su čuvali naoružani Srbi godinu i pol misleći da su na njemu pravi dragulji čijom se vrjednošću mogu okoristiti. Kada su se uvjerili u bezvrijednost dragulja ostavili su ga na milost i nemilost onih koji su pljačkali sav grad. Godine 1995. mržnjom opijeni rušitelj grada Vukovara poljeva benzinom i pali sarkofag Svetog Bone. Župnik i gvardijan u Iloku o. Marko Malović, jednini svećenik na okupiranom teritoriju hrvatskog Podunavlja, dolazi u Vukovar te u pepelu pronalazi dio ruke Svetog Bone što sklanja u Ilok. Ti ostatci su dopremljeni u listopadu 1996. u Zargreb. Darom obitelji Alberta Beriše izrađen je mali srebrni sarkofag u koji su stavljeni ostaci tijela Svetog Bone. Godine 2004. svečano je proslavljena 250. obljetnica dolaska svečeva tijela u Vukovar. Godišnja proslava se održava 24. i 25. lipnja, tada seu svečanoj procesiji od Dunava do crkve Svetog Filipa i Jakova prenose moći Svetog Bone ulicama grada Vukovara. Moći Svetog Bone se izlažu na oltaru u crkivi Svetog Filipa i Jakova svakog prvog u mjesecu. Himnom i molitvom se Sveti Bono časti svake srijede. U čast Svetom Boni uz samostan je sagrađen Pastoralni centar koji nosi njegovo ime.