Blaženi Stanislav Kubista
svećenik i mučenik
(1898. - 1940.)
spomendan 26. travnja
Stanislav se rodio 27. rujna 1898. godine u mjestu Kostuchna (danas gradska četvrt na jugu grada Kattowice u Poljskoj). Bio je peto dijete Stanislava i Franciške Kubista. Njegov otac, šumar, bio je mirne naravi, nepokolebive vjere i dobar prijatelj. Mati Franciška je bila neumorna domaćica, brižno je skrbila za svoje tri kćeri i šest sinova. Iskreno je štovala Gospu. U kući se svaki dan molila krunica. Jedna mu je sestra bila redovnica. Osnovnu i srednjuškolu završio je na njemačkom jeziku u misijskoj kući verbita u gradu Nysa u Poljskoj. Poljski je znao izvrsno. Stanislav je vrlo mlad odlučio postati misionarom - verbitom. Dvije godine je proveo na zapadnom frontu kao telefonist i brodski radiotelegrafist. Nakon razvojačenja 1920. godine je maturirao, da bi zatim stupio u novicijat kod verbita u Mödlingu kod Beča. Pokazao se kao miran čovjek i pouzdan radnik. U marljivosti je bio ustrajan. Rado je pomagao i volio je red. Izuzetno je dobro poznavao poljsku književnost, kao da je bio predoređen za zvanje učitelja. Filozofiju i bogoslovlje je studirao u Mödlingu, gdje je 26. svibnja 1927. godine primio svećenički red. Nakon ređenja je imenovan ekonomom za misijsku kuću Gorna Grupa. Starao se za 300 subraće, đaka i namještenika. Bio je uspješan ekonom. Zato su mu povjerili istu dužnost i za čitavu regiju. Tako vidimo blaženoga Stanislava kao čovjeka koji je živio svetost i kao sin i kao brat. Junački je ostvarivao kreposti uđačkim i bogoslovskim danima. Njegova je svetost bila tražena i u redovničkoj zajednici; kako su mu se povjeravale sve veće i značajnije dužnosti, Stanislav je u svemu težio savršenosti. Najuspješnije je uređivao dječji list Mali misionar i Kalender Malog misionara.
Uređivao je i časopis Obiteljsko blago, te osnovao Glasnik svetoga Josipa. Svoje je uspjehe, nabavku tiskarskih strojeva i proširenje samostana pripisivao pomoći svetoga Josipa. Osim toga, bio je traženi ispovjednik te se posebno starao za sjemeništarce. Najdraži mu je hobi bila književnost. Već kao đak pisao je za poljske časopise. Napisao je dramu Križ i sunce iz povijesti Inka. Njegova je želja bila postati misionar u Kini, na Filipinima ili na Novoj Gvineji. Kad je njegov subrat P. Drapiewski otputovao u misije, poglavari su Stanislavu povjerili dužnost rektora u mjestu Bruczko.
Onda je buknuo rat. Sukobio s Gestapoom zbog isplate poljskim radnicima. Prema policiji je bio otvoren i odlučan. Odnijeli su mu tiskarske strojeve i sav papir, radionice i urede mu razorili. Na koncu su Nijemci 27. listopada 1939. godine uhitili 64 redovnika, a samostan su pretvorili u logor, kamo su doveli još 80 svećenika i sjemeništaraca iz biskupskoga sjemeništa. Zaplijenili su im sve kućne zalihe hrane. Da zatočenici ne bi gladovali, o. Kubista se obratio svetom Josipu, na čiji zagovor je Gestapo dovezao hranu iz župnih domovačiji su župnici bili zatočeni.
MUČENIŠTVO. Svi su zatočenici, pri temperaturi od -28 stupnjeva, 5. veljače 1940. godine, autobusima prebačeni u Gdanjsk. Mučila ih je studen, glad, prljavština tečuvari koji su ih neprestano zlostavljali. Toga Velikog četvrtka su potajno slavili svetu misu i pričestili se. To je bila posljednja pričest o. Stanislava. Uvijek zdrav, spreman za pomoć i veseo, o. Kubista je iz dana u dan sve više slabio. Od studeni nije mogao ni jesti. Posve iscrpljen i polumrtav morao je zajedno s drugima neprestano odbacivati snijeg s jednog na drugo mjesto. Na putu u Sachsenhausen, 9. travnja 1940. godine, otac Kubista je dobio upalu pluća. U logoru je morao i dalje raditi - bez poštede. Na kraju su o. Stanislava kolege morali pridržavati s obje strane i nositi ga na prozivku. Onda ga je zapovjednik svrstao među one koji su imali umrijeti. Tri dana i tri noći je ležao s ostalima u praonici na slami. Pater Dominik ga je večerom posjećivao kako bi ga pokrio. Bolesnik je to primao s velikom zahvalnošću. Jednom je rekao: Ovo više neće dugo trajati; jako sam slab. Moj Bože, rado bih se vratio u samostan Gorna Grupa, ali izgleda da ti imašdrukčiji plan. Neka bude tvoja volja. Ispovjedio se pred patrom Dominikom. "26. travnja 1940. smo ga za prozivku položili pod zid na dasku. Ležao kao mrtvac. Onda je nenajavljeno došao zapovjednik bloka, njemački zatočenik, kriminalac, koji je bio starješina za ostale zatočenike. Za kažnjavanje propisanim mučenjima on je uvijek dodavao i neka svoja. Mrzio je svećenike. Pristupio je o. Stanislavu i zaurlao na njega: Pope, ti više nećeš živjeti. Na to mu je jednom nogom stao na vrat, a drugom ga gazio po prsima. Bolesnik je stenjao. Pucale su mu kosti. Tako je mučenik izdahnuo pod nogama mučitelja". Stanislawa Kubistu, člana Družbe Božje riječi je papa Ivan Pavao II. zajedno s još tri njegova subrata misionara: Grgura Frackowiaka, Alojzija Liguda i Ljudevita Mzyka 13. lipnja 1999. godine proglasio blaženim. O. Stanislav može biti zaštitnik misionara, sjemenišnih poglavara, ekonoma, profesora, nepravedno zatvorenih, urednikačasopisa i novina.