Sveti Ivan Teofan Venard

svećenik,misionar i mučenik

(1829. - 1861.)

spomendan 2. veljače

Rođen je 21. veljače 1829. u Sannt-Loup-sur Thoent u francuskoj biskupiji Poitres. Odgojen u katoličkoj obitelji. Čitajuči „Godišnjak Propagande vjere“ oduševio se za misionara u Vijetnamu. Poučen u latinskom jeziku od župnika 1841. odlazi 1843 na teološki studij u Poitres. Za svećenika je zaređen 1852. Polazi na Daleki Istok na mjesto bolesnog misionara. Stiže u Vijetnam 1854. U više kraljevih odredaba izvršavao se progon kršćana. Mnogo je kršćana pogubljeno 17. prosinca 1860. Uhićen je i mučen misionar Ivan Teofan početkom 1861. Prije smrti svojim milima i dragima htio je napisati pismo, i to svakome pojedinačno. Neka svi imaju uspomenu od njega, misionara i mučenika. U jednom oproštajnom pismu piše: "Ponoć je: oko moga kaveza ne vidi se drugo do kopalja i drugih mačeva. U jednom kutu sobe skupina vojnika igra na karte. Druga se skupina opet kocka. Dva metra daleko od mene mala svjetiljka baca svoje drhtavo svjetlo na list kineskog papira i omogućuje mi da ti mogu napisati ove retke. Iz dana u dan očekujem svoju presudu. Možda ću već sutra biti odveden u smrt. Sretnu smrt, zar ne? Željenu smrt, koja vodi u život..."

A svome bratu pisao je ovako: "Dragi moj Henriče, ne troši svoj život u ispraznostima svijeta... Opiri se sklonostima tijela i podvrgavaj ih duhu, budi na oprezu pred zasjedama zloduha i običajima svijeta, obdržavaj zapovijedi vjere, a to znači: budi dobar! Ove sam ti riječi napisao u jednom svečanom trenutku: za nekoliko sati zbog vjere u Isusa Krista bit ću predan u smrt... Zbogom, brate, dođi da me nađeš u nebu!"

Tome junaku vjere odrubljena je glava 2. veljače 1861. Navršio je tada tek 31 godinu života. Vjernici su jedva uspjeli nekako otkupiti mučenikovo tijelo i odijelo. Glavu su mučenika neprijatelji najprije izložili, a zatim bacili u rijeku. Krv su mu jednako upijali promočivim predmetima i kršćani i pogani.

Mučenikovo je tijelo godine 1865. preneseno u Pariz, u sjemenište za vanjske misije. Glavu su pronašli ribari i ona se čuva i časti u Vijetnamu. Sv. Pio X. proglasio je Teofana Venarda, skupa s 29 kršćana mučenika Vijetnamaca blaženim. Veoma ga je poštivala sv. Mala Terezija. O njegovim je posljednjim pismima roditeljima izjavila ovako: "To su moje misli, moja je duša slična njegovoj." I ovdje vrijedi ona poslovica: "Sličan se sličnu raduje!" Lijepo je biti sličan dobru, plemenitu i karakternu čovjeku.

Tri tjedna pred smrt, u prvim rujanskim danima godine 1897., Mala Terezija rekla je svojim susestrama: "Teofan Venard je mali svetac. Njegov je život posve običan. Imao je veliku ljubav prema Bezgrješnoj Djevici i veliku ljubav prema svojoj rodbini. I ja veoma volim svoju rodbinu. Kao oproštajni pozdrav za vas imam nekoliko rečenica iz njegovih oproštajnih pisama."

Teofan Venard bio je s Malom Terezijom suputnik "maloga puta". Ove njegove riječi iz zatočeništva mogla bi napisati i Mala Terezija: "Velika je istina da je Gospodin izabrao malene kako bi postidio velike ovoga svijeta. Ne oslanjam se na svoje vlastite sile, već se pouzdajem u snagu onoga koji je na križu pobijedio moć pakla. Ja sam proljetni cvijet, koji će gospodar vrta ubrati sebi na veselje. Svi smo mi cvjetovi zasađeni u ovu zemlju i Bog ubire svaki cvijet u svoje vrijeme, jedan malo ranije, drugi nešto kasnije. Ja, jednodnevni cvijet, pobjeći ću prvi. Jednoga dana naći ćemo se opet u raju i tada ćemo uživati pravu sreću."

Papa Sveti Pio X. je 1909 proglasio misonara mučenika Ivana Teofana Venard blaženim.

Papa Ivan Pavao II je 16. lipnja 1988. zajedno sa još 116 vijetnamskih mučenika - misionara Ivana Teofana proglasio svetim.