Blažena Villana Botti

djevica, trećoredica dominikanska

(1332-1361)

spomendan 29. siječnja

Firenza je ne samo grad umjetnosti već i grad velikih svetaca. Poklonila je život godine 1332. i kćerci bogatih trgovaca Villani Botti. Ona se u ranoj mladosti odlikovala izvanrednim žarom u molitvi i revnosti u pokori. Da bi se mogla što više posvetiti bavljenju duhovnim stvarima, htjela je stupiti u kakav samostan. No, tome se nepravedno usprotivila sva njezina rodbina. Nisu joj dali slobodu na koju je po prirodnom moralnom zakonu imala pravo da sama bira svoje zvanje. Villana je pobjegla od kuće, ali su za njom poslali potjeru i na silu je vratili kući. Premda još mlada, od svojih je bila prisiljena da stupi u brak, pa se u srpnju 1352. udala za Rossa Benintendija, s kojim je imala jednog sina.

Našavši se u posve novim okolnostima, malo-pomalo je ohladila u svojoj prvotnoj revnosti, te je upala u mlakost. Predavala se raskošnu životu i raznim taštinama. No, jedan je neobičan događaj učinio tome kraj. Dok se jednog dana ogledala u zrcalu, iz njezine je slike iskočilo neko bezoblično čudovište. Villana se silno prepala, te otrčala u crkvu Santa Maria Novella, gdje se dobro i temeljito ispovjedila. Tada je opet nastao preokret u njezinu životu i to konačan. Vratila se svojim starim pokorama, a Gospodin ju je za uzvrat obdario raznim milostima, od kojih je bila najpoznatija dar prorokavanja.

Sva je njezina duhovnost bila usredotočena na Raspetoga. Govorila bi: "Mene toliko zahvaća razmatranje raspetoga Krista da nema tako oštre pokore koja mi tada ne bi bila najslađa." Villana se pridružila trećoredicama kod crkve Santa Maria Novella. Bile su to dominikanske trećoredice. Villana je zaželjela da bude i pokopana u bijelom dominikanskom odijelu. Umrla je 29 siječnja 1361. Silan se svijet okupio oko njezina odra, pa su je ostavili nepokopanu 37 dana, da bi vjernici mogli udovoljiti svojoj pobožnosti prema njoj. Tijelo joj kroz to vrijeme nije odavalo znakove raspadanja. Tako je Bog već na zemlji htio proslaviti svoju vjernu službenicu. Crkva ju je 27. ožujka 1824. proglasila blaženom. Spomenik joj je isklesao Bernardo Rosselino, a ovjekovječio ju je Beato Angelico naslikavši je skupa sa svetom Katarinom i natpisom: "Isuse Kriste, moja raspeta ljubavi!" Ta se slika nalazi u muzeju samostana Sv. Marka u Firenzi.