Blaženi Ljudevit Mzyk
svećenik i mučenik
( 1905. - 1940.)
spomendan 23. veljače
Ljudevit je rođen 20. travnja 1905. godine kao peto od desetero djece svojih roditelja. Otac mu je bio rudarski nadglednik blizu grada Chorzów u Poljskoj, zapadno od Krakowa. Odrastao je u skromnoj i sretnoj obitelji. Vrlo rano postao marljivi ministrant. Za vrijeme jednih župnih duhovnih vježbi zaželio je postati svećenik - misionar. Postao je sjemeništarac. Za vrijemeškolskih praznika Ljudevit je radio u rudniku ugljena kako bi pomogao majci kad je obudovjela. Bio je i član pokreta katoličke mladeži 'Quickborn' (=živi izvor) gdje se obvezao da će se odreći alkohola i duhana. Svoje je idealeželio ostvariti u Družbi Božje Riječi (Societas Verbi Divini). Članove te družbe u njemačkom govornom području zovu Steyler Missionare, po nizozemskom gradiću Steyl u kojem je g. 1875. blaženi Arnold Janssen ustanovio tu misijsku družbu.
Ljudevit je boravio u St. Augustinu kod Bonna kako bi se pripravio za novicijat i redovničke zavjete. Godine 1926. je svoju posvetu Gospi potpisao vlastitom krvlju. Bogoslovlje je studirao u Rimu, gdje je 1935. godine doktorirao. Dok je čekao diplomu, pomagao je učitelju novaka u sjemeništu St. Gabriel kod Beča. Ta je kuća postala svjetsko središte za studij misijskih znanosti. U kući je 1925. godine živjelo 600 braće, svećenika i studenata. Družba je napredovala pa se godine 1935. u Chludowu kod Poznana otvorio prvi novicijat u Poljskoj, gdje je mladi P. Mzyk bio prvi učitelj novaka. Premda je bio strog poglavar, od pitomaca nikada nije tražio ono što sam ne bi učinio. Njegova su predavanja svi rado slušali. Resilo ga prijateljstvo i poniznost. Sam je radio s novacima, osobno se zalagao za njihove potrebe. Rektor novicijata u Chludowu postao je 1939. godine.
Kad je Poljska pala pod njemačku okupaciju, skoro svi ukućani su odselili prema istoku. P. Mzyk je ostao u kući zajedno s nekoliko subraće. Njegovim nastojanjem novaci su se ipak vratili. Na koncu je zaprijetilo prisilno raspuštanje kuće. Puno je svećenika bilo uhićeno. Zbog teških prilika, pitomci zavoda su preseljeni u Bruczko, gdje su novaci tvorničkim radom mogli doprinositi za vlastito izdržavanje. Nijemci su doduše zabranili raspuštanje kuće Chludowo kod Poznana. Progoni su doprli i do te kuće. Tako je 25. siječnja 1940. godine uhićen P. Ljudevit.
MUČENIŠTVO. Istoga dana stigoše kamioni njemačke tajne policije. Bili su pretrpani svećenicima iz okolice Poznana. S njima je i P. Ljudevit Mzyk dospio u logor u Poznanu. Zatočeni svećenici su bili svaki dan okrutno tučeni i zlostavljani. Do njegove je obitelji dva puta stiglo krvavo rublje. U jednom komadu rublja bila je cedulja s riječima: "Ja još živim. Pomozite mi, ako možete." Nitko mu nije mogao pomoći. Okrutna su mučenja danomice nastavljana. O mučeničkoj smrti oca Mzyka svjedoče očevici iz logora, gdje je u posljednje vrijeme boravio sa svećenicima Silvestrom Marciniakom, Franciszekom Olejniczakom i s još 28 zatvorenika, mahom studenata. Gladovali su. Stražari bi iznenada provaljivali u ćelije i tukli ih sve bez reda i razloga. P. Mzyk je uživao veliki ugled među zatočenima. Nakon jednog batinanja jedan slijepi svećenik je zamolio P. Mzyka da ga blagoslovi.
Zatočenici su organizirali predavanja i rasprave kako bi si olakšali dane mučenja. U diskusijama se P. Mzyk puno zanimao za pitanja odgoja. Mučitelji su ga zvali neslomivi protivnik. Mnogo su ga puta prebijali; 20. veljače su ga tukla dvojica pijanih mučitelja. Činilo se da je to posljednji dan života za P. Mzyka. Oko 22.00 sata je mučenje nastavila jedna druga skupina. Tukli su i gazili zatočenike. Pucali su kroz ključaonice. Od zaglušne vike mučitelja jedva se čulo zapomaganje zatočenika, koji su stajali na hladnom hodniku u pidžamama ičarapama. Onda su stražari izdvojili P. Mzyka i još dvojicu svećenika, od kojih mu je jedan dok su prolazili hodnikom dao odrješenje. Na kraju hodnika Mzyk je zakoračio uz stepenice, misleći da se ide gore. Tada su se stražari bacili na P. Mzyka i P. Galku, te su ih pola sata gazili i udarali, pod izlikom da je P. Ljudevit pokušao pobjeći. Na kraju je jedan stražar hicem u potiljak ubio P. Zmyka. Subraća koja su živa izišla iz logora su svjedočila da je P. Zmyk za svoje novake, sjemeništarce i za svu svoju subraću bio svijetao primjer za vjernost u nasljedovanju Krista. O životu i djelovanju P. Mzyka se u zajednici puno razgovaralo. On je postao svjedok za mlađe, koji su polagali zavjete. U molitvi litanija su redovnici dodavali imena ubijene subraće. Na prvom mjestu je uvijek bilo ime P. Zmyka. Ljudevita Mzyka i tri njegova subrata je 13. lipnja 1999. papa Ivan Pavao II. proglasio blaženim.