Sveti Anđeo Melkisedek

Kralj, Svećenik i Anđeo

prema židovskoj predaji  i viđenju Bl. Ane Katarine Emmerik

( II. tiskućljeće prije Krista)

spomendan 26. kolovoza

Iz Svetog Pisma znamo  da je Melkisedek  bio kralj Šalema (koji  Psalam 76,3 poistovjećuje s Jeruzalemom) i svećenik Svevišnjeg Boga.

O njemu je Blažena Ana Katarina Emerick zapisala u svojem Dnevniku:

„Često sam viđala Melkisedeka, ali nikada kao čovjeka, već uvijek kao neko drugačije Biće, kao Anđela i  Božjeg Poslanika.  Nisam viđala njega povezanog sa određenim mjestom  stanovanja, nekim zavičajem i obitelju. Nisam ga vidjela nikada pri jelu, piću ili da spava. I nikada mi nije palo na pamet da je on bio čovjek. Na zemlji nije bilo tako svečano odjevenog svećenika  kao što je bio Melkisedek; on je više naličio Anđelu nebeskog Jeruzalema; vidjeh ga u svećeničkoj odjeći  što je po Božjem nalogu dao Mojsije  ukrasiti za svećenike.

Melkisedeka sam viđala tu i tamo kod važnijih događaja  i svečanosti: proslava pobjede nakon užasnog rata.  Tamo gdje se pojavio Melkisedek, očitovao se sa  nesavladivom moći svoje osobe. Nitko mu se nije suprotstavljao ma da se nije koristio nekim snažnim sredstvom. A svi ljudi koji su služili kumirima, rado su prihvaćali njegove  odluke i savjete. On nije imao sebi slična;  bio je bez prijatelja, posve sam.  Ponekad je imao dva glasnika, bijele boje i kratko odjevena, koje je on  koristio  da navijeste njegov dolazak. Potom bi ih otpuštao. Što mu je bio potrebno, imao je. Ljudi koji bi mu nešto pružili, nisu tražili naknadu već darovali sa radošću.  Gdje je bio Melkisedek, ljudi su se osjećali sretnima , a poštivali su ga sa strahopoštovanjem.  Zli bi naklapali o njemu, ali bi pred njim bili pokorni. Pokazao se  kao Biće više vrste među onom poganskom većinom bezbožnih i grešnih ljudi.

Kod gradnje Babilonske kule

Potomci Kama i Jafeta poduzeli su gradnju Babilonske kule.  Semove potomke, Semite držali su za glup narod. Semiti nisu sudjelovali pri izgradnju velike građevine.  Stanovali su u nizinskom kraju gdje rastu palme i slično plemenito raslinje.  Nisu se mogli potpuno osamostaliti, već su morali za gradnju  ponešto dostaviti.  Semiti nisu bili tako brojni . Od njih potječe Abraham, koji se od njih  odijelio.

Među  poglavarima i  majstorima gradnje  vidjeh  Poslanika Božjeg Melkisedeka kako im pristupa  i govori o njihovom djelu i naviješta  kaznu Božju.  Tada je počela zbrka. Mnogi, koji su na početku radili predano, ponosili su se svojim  uspjehom i zaslugama u gradnji...drugi su odustali. Melkisedek je boravio pod jednim šatorom. On je tu donio dobro sjeme žita, po kojemu su dobili kruh.

Od Tabora do Jeruzalema

U  Kanaanu je Melkisedek pripremao Semitima teren za gradnju i obradu zemlje. Melkisedek je bio poput proroka i mudraca, čovjek viših sposobnosti, koji je sve ostvario što je  poduzeo.   Melkisedeka sam vidjela vrlo često prije dolaska Semiramaca i Abrahama, dok je Palestina bila posve pusta, kao on  označuje i priprema određen teren. Vidjela sam ga posve sama i mislila sam pri tome:  Što hoće taj čovjek ovdje tako rano, pa tu još nikoga nema! Jednom zgodom vidjeh ga kraj jednog brda kako svrdla – buši kraj neke stijene: otvorio je izvor nove rijeke Jordan. Imao je dugačko specijalno svrdlo, kao od čelika, što je bušilo brdo. Tako sam ga vidjela kako je na raznim mjestima zemlje  otvarao izvore.  U vremenu pred potop nisam vidjela rijeke da izviru i  teku. Vidjela sam i mnogo vode kako padaju sa visokog brda.

Prikazuje žrtvu kruha i vina

Melkisedeka sam vidjela u više navrata kod Abrahama. On bi došao na način, kako su inače često dolazili Anđeli k Abrahamu. Jednom je on naložio Abrahamu da prikaže trovrsnu žrtvu goluba i drugih ptica, prorekao mu je o Sodomi i Lotu. Najavio je svoj ponovni dolazak da prikaže žrtvu kruha i vina.  Poučio je Abrahama što treba moliti Boga. Abraham je bio pun strahopoštovanja prema Melkisedeku  i najavljenoj žrtvi.

Abraham je zato podigao veoma lijepi oltar, okružio ga  sa sjenicom (kolibom natkrivenom lisnatim granjem). Kad se Melkisedek približavao za prikazivanje kruha i vina najavio svoj dolazak  preko glasnika: stiže kralj Šalema.  Abraham je pošao ususret Melkesedeku, kleknuo pred njim i primio njegov blagoslov. To se zbilo oko podneva u plodnoj dolini prema Gazi.

Melkisedek je došao iz  novonastalog Jeruzalema. On je imao kraj sebe sivu, veoma brzu životinju sa kratkim širokim vratom, koja bijaše natovarena. Na jednoj strani nosila je vrč sa vinom, na drugoj strani kovčeg, u kojem su bili okrugli, tanki, jedan kraj drug,  složeni kruhovi. Tu se nalazio i kalež, kojega sam kasnije vidjela na Posljednjoj večeri.  Uz kalež su bili sasvim mali pehari.  Kaležna čaša nije bila od zlata ili srebra već od prozirna smeđeg dragog kamena. Činilo se kao da je izrasla, a ne načinjena.

Melkisedek je davao utisak Gospodina u svojem tesarskom ogrtaču. Melkisedek  bijaše veoma vitak i visok, izvanredno ozbiljan i  blag. Nosio je dugu odjeću, tako bijelu  i svjetlu, da me je to podsjetilo na odijelo koje je imao Spasitelj  na Taboru kod Preobraženja.  Abrahamova bijela odjeća je bila  posve mutna. Melkisedek je nosio pojas sa slovima, kakve sam viđala kasnije kod judejskih svećenika. Na glavi mu je bila  kod žrtve nabrana kapa. Njegova kosa bijaše blistavo žuta kao duga svila, njegovo lice blještavo... On pristupi oltaru, na kojem se nalazilo nešto poput Tabernakula, iz kojeg je izvadio kalež. Bilo je tu na oltaru udubljenje za žrtvu.  Abraham je imao redovito kod prikazivanja žrtve kosti Adamove, koje je stavio na oltar, koje je Noa sačuvao u arci. Naklonili su se pred njima sa molbom da Bog ispuni obećanje koje je dao Adamu da će poslati obećanog Mesiju.

Melkisedek je položio preko oltara crveni pokrov, koji je donio sa sobom. Preko njega je stavio drugi prozirno bijeli.  Njegovo slavlje podsjećalo me je na Svetu Misu. Vidjeh kako Melkisedek podiže kruh i vino, žrtvuje, blagoslivlja i dijeli.  Abrahamu pruža da pije iz kaleža – koji će se naći na Posljednjoj Večeri  - drugi prisutni piju iz malenih pehara. Zatim svima pruže razlomljene komade kruha. Premda su ti komadi kruha bili samo blagoslovljeni, a ne posvećeni kao kod Sv. Mise, svijetlili su.                                                                                                                                 Tada je Melkisedek Adama kod prikazivanja kruha i vina blagoslovio, tada ga je posvetio za svećenika. On je nad njim izgovorio riječi:„ Reče Gospodin Gospodinu  mojemu   - Sjedi mi zdesna. Zauvijek ti si svećenik po redu Melkisedekovu! Gospodin se zakleo neće se pokajati. " Položio je ruke na Abrahama – a ovaj mu je predao Desetinu.  Mišljenja sam da  ovo poslanje na zemlji ispunilo sa ovom žrtvom i posvetom Abrahama, budući da ga nisam više vidjela. Kalež sa šest peharia  predao je Melkisedek Abrahamu."

Od Melkisedeka do Isusa Krista i našin dana

Kako je Melkisedek utemeljitelj i prvi kralj Jeruzalema? Melkisedek je iz zemlje Semiramide (Babilona) poveo vrijedne lju­de u Kanaan. Ti su ljudi na još divljim brežuljcima stvarali pod­logu za sveta zdanja u gradu Jeruzalemu: Hram. Posljednju večeru i Kalvariju. Ime Melkisedek je znak Mesijanske žrtve - kruha i vina.

Abraham ne samo da je od kralja - svećenika Melkisedeka upoz­nao obred žrtve kruha i vina - primio je u poklad i drevni kalež sa šest malih pehara i tacom.  Abraham je uz to od Melhisedeka pri­mio svećeničku službu. Biblija nam o tome ne donosi podataka. No preko njegovog jedinog sina prvorođenca Izaka - poklad se prenosi na Jakova. Jakov zauzimanjem majke Rebeke prima od Izaka ne samo blagoslov prvorođenca već i svećeničku službu i dragocjeni pribor. Prilikom povratka Jakova iz Mezopotamije - Jakovu bi nametnuta teška borba sa Anđelom ( vjerojatno po tradiciji Mihaelom). Nakon pozitivnog izhoda za Jakova, Anđeo ne samo da blagosliva Jakova -čije je ime označavalo da Bog štiti (Jaggobel= EL (Bog) štiti, do­biva novo ime Izrael / Jisrael = EL (Bog) se bori/. Židovska predaja pruža nam dragocjeni podatak koji je važna karika od Melkisedeka i Abrahama do Mojsija. Evo što navodi židov­ski pisac o Jakovu, što ne nalazimo                                                                                                                                               Poslije borbe sa Anđelom i primanja novog imena i svega što ono znači     Izrael je pokajnički prinio na stotinu žrtava, posvetivši  svoga sina Levija za Božjeg svećenika i ubirača desetine'   ( Priqe Rabbi Elizar), gl.37).Biblija nam nedvojbeno potvrđuje da je Mojsije ( što vrijedi i za njegova rođena brata Arona - prvog velikog svećenika u Izraelu) porijeklom iz Levijevog roda: "Neki čovjek iz Levijeva koljena ode i oženi se djevojkom Levijkom. Žena zače i rodi sina. Faraonova kći ga

posini i nadjenu mu ime Mojsije "(Izl  2,1 - 2,10).                                                                                                                                                                                                                                 U presudnom času pod Sinajem sinovi Levijevi su stali na stranu Mojsija protiv idolopoklonika zlatnog teleta (Izl 32,25-29). Levi je imao tri sina: Geršona, Kehata i Mararija, a njihovi, su potomci  sačinjavali tri Levijeva roda. U vrijeme Izlaska,   za boravka u pustinji Kehatovci su bili odgovorni za nošenje šatorskog namještaja za bogoslužje, Geršonovci su nosili   šatorske zavjese i prekrivače, a Marajevci su nosili i postavljali Šator sastanka sa Bogom, koji je služio za zajedničko bogoštovlje. Jedna obitelj, koja je pripadala Kehatovom rodu, izabrana je za posebnu službu. To je bila obitelj Mojsijeva brata Arona. Aron i njegovi potomci izabrani su direktno od Boga i Božjom odlukom su posredovanjem Mojsija postavljeni za svećenike izabranog Božjeg na­roda -Izraela. U Šatoru sastanka, a kasnije u jeruzalemskom Hramu, samo su svećenici mogli prinositi Bogu žrtve. Druge obitelji Levijevaca obavljale su jednostavnije službe.  Muški potomci svećenika u tridesetoj godini života preuzimali su svećeničku službu. Sa Nebeskim Glasnikom Melkisedekom započinju svete žrtve kruha beskvasnog i vina.  Tada je započelo i svećenička služba u prvim patrijarsima: Abrahamu, Izaku, Jakovu te Leviju i njegovim sinovima. Blagdan Pasha objedinio je drevnu rodovsku žrtvu jaganjca sa žrtvom kruha i vina. Tajnovit kalež je od Abrahama, Izaka i Levijevih sinova bio u Egiptu. Mojsije i Aron su ga posjedovali. Masa kaleža je nalikovala zvonu, bijaše nešto prirodno, te kao naraslo, a da nije kovina. Kalež bijaše proziran. Samo je Isus znao od čega je.

Teološki pogled o Svetom Melkisedeku

Prvi Svećenik

Listamo li Sveto Pismo, naći ćemo da je prvi čovjek koji ima svećeničku službu Melkisedek. Pojavljuje se u svega jednoj poznatoj epizodi u susretu s Abrahamom na kraju 14. poglavlja Knjige Postanka (Post 14,18–24). Ne govori se o njegovu podrijetlu i tijeku njegova života. To će u Poslanici Hebrejima biti važan razlog da u njemu prepozna uzor vječnog svećeništva koje nije zacrtano po ljudskim zakonima.

Melkisedek nije samo Svećenik, nego je ujedno Kralj i time pokazuje pravo čovjekovo dostojanstvo i bitno obilježje ljudske vladavine. Vladar ima svoje obveze pred Bogom, njemu će polagati račun za svoju vlast. Dužan je brinuti se za Božju proslavu u zajednici kojom upravlja.

Melkisedek je stranac, nije pripadnik Božjeg naroda – Izraela – koji s Abrahamom započinje svoj povijesni hod. Tako je Melkisedek dokaz da se Božji autoritet ne ograničava na samo jedan rod i jezik.

Melkisedek, Svećenik, zauzima u Svetom Pismu posebno mjesto jer je prvi čovjek koji blagoslivlja – podjeljuje blagoslov (Post 14,19). Do sada je to u više navrata sam Bog činio (Post 1,22.28; 2,3; 5,2; 9,1). Sada tu božansku djelatnost dobiva i čovjek, pokazujući i na taj način da je slika Božja. Kao što je Bog blagoslovio životinje, čovjeka, sedmi dan počinka i Noinu obitelj za novog početka, tako sada Melkisedek blagoslivlja Abrahama i razglašuje hvalu i slavu Božju:
"Blagoslovljen bio Abram kod Boga Svevišnjega, koji je stvorio nebo i zemlju;
i blagoslovljen bio Bog Svevišnji koji ti je u ruke predao napadače."

Svojim blagoslovom svećenik Melkisedek u počecima Svetog Pisma i povijesti spasenja definira dvostruki smjer čovjekove eulogijske – blagoslovne dimenzije: Blagoslivljamo stvorenja zazivajući Božju pomoć i zaštitu, blagoslivljamo Boga, veličajući njegovu moć i dobrotu.

Višestruki učinci

Melkisedek se pojavljuje u važnom dijelu Abrahamova života. Prije susreta s njim Abraham je prvi put jasno označen kao Hebrejac (Post 14,3). A učinak susreta sa svećenikom i blagoslova koji je primio ima više slojeva. Ponajprije Abraham od svega svojega daje desetinu i tako u Svetom Pismu po prvi put zacrtava bogoštovne darove koje će već praotac Jakov obećati u svom zavjetu Bogu (Post 28,22), a europsku će povijest obilježiti veličanstvenim Bogu posvećenim umjetninama i remek-djelima arhitekture. Čovjek želi i može Bogu posvetiti svoja djela, plodove svoga rada, pa i samoga sebe.

Abraham se nakon susreta sa Svećenikom također odriče svekolikog ratnog plijena (Post 14,22–24) i tako okreće novu stranicu u povijesti vječitog ljudskog ratovanja za profitom i bogaćenjem na račun drugih. To je zadatak koji danas ima punu aktualnost i pravi je put naprijed.

Najvažnija međutim novost i pomak odnose se na Abrahamovu vjeru. Svećenik Melkisedek u Abrahamov život donosi novu, bitnu teološku spoznaju. Abraham prepoznaje da je njegov Gospodin, koji ga je bio pozvao put povjerenja, isti onaj Svevišnji Bog, Stvoritelj neba i zemlje (Post 14,22) kojemu je Melkisedek Svećenik. Tako očito pokazuje Abrahamova svečana prisega s uzdignutom rukom. Abraham sada zna da je to istinski Bog koji je sazdao nebo i zemlju, uspostavio svemirski poredak, a Abrahamovu će osobnu povijest tako duboko obilježiti.

Osim toga, ako je prije dvaput u Svetom Pismo spomenuto da je Abraham zazvao Božje ime (Post 12,8; 13,4), ovdje, nakon susreta sa svećenikom Melkisedekom, prvi put je zapisano kako Abraham doista izgovara to sveto, vlastito Božje ime koje s poštovanjem čitamo "Adonaj – Gospodin" (Post 14,22) i koje će tek Mojsije u njegovu značenju i dubini upoznati.

Još je važnije što upravo nakon ovih događaja (usp. Post 15,1) Sveto Pismo donosi prve riječi koje Abraham – u izravnom obraćanju – upućuje Bogu. Bit će to njegova prva molitva. Od sada su na "ti" (Post 15,2). Baš u toj zgodi prvi put će se u Svetom Pismu pojaviti odsudna biblijska riječ – "vjerovati, pouzdati se" (Post 15,6). Utješno je znati kako Svećenik Melkisedek na praoca naše vjere tako djeluje da on postaje u punom smislu molitelj i vjernik.

Znakovi otajstva

Melkisedek ostaje tajanstven i važan. U velikom ratu koji ispunja gotovo cijelo jedno biblijsko poglavlje on ostaje po strani, ali ipak je s punim autoritetom Kralj među kraljevima i bitno utječe na ponašanje nakon pobjede. On Abrahama poznaje po imenu (Post 14,19) i zna da je Božja snaga zaustavila Abrahamove napadače (14,20). Bibličari se osim toga slažu da je područje njegove vlasti upravo Jeruzalem – sveto mjesto koje će Bog izabrati za prebivalište svome Imenu.

Najdragocjeniji su dakako darovi koje Svećenik Melkisedek iznosi: kruh i vino (Post 14,18). Postat će, znamo, znakovi vječnog svećeništva Mesije – Božjeg Pomazanika i Sina po kojima ostaje trajno prisutan i povezan sa svojima.