Sveti Dionizije Aleksandrijski Veliki

biskup i mučenik

( 180. -265.)
spomendan 8. travanj

   


Sveti Dionizije je imao za učitelja u katehetskoj školi u Aleksandriji  velikog grčkog crkvenog pisca Origena. U vrijeme od 231. do 232. - kad je Origen otišao u Cezareju Palestinsku, biskup Sveti Heraklo Aleksandrijski vođenje škole u Aleksandriji povjerio je Svetom Dioniziju.  Kad je Sveti Heraklo umro 248. na biskupskoj stolici ga je zamijenio Sveti Dionizije.  Već kratko vrijeme nakon toga, car Decije je naredio sveopći progon kršćana. Sveti Dionizije je živio u tajnosti, a svojim je vjernicima redovito slao pisma u kojima ih je poticao da ostanu nepokolebljivi u kršćanskoj vjeri. Za vladavine cara Valerijana (253.-260) kršćani su također bili progonjeni u cijelom Rimskom carstvu.  Bisup Dionizije je protjeran u Libiju a kasnije u Maruit, južno od Aleksandrije.

Sveti Dionizije se ubraja među najznačajnije, mudre i blage teologe ranoga kršćanstva. Bio je spreman ponovno primiti u Crkvu one otpadnike u progonimakoji bi izvršili odgovarajuću pokoru.  Priznao je kao važeća i ona krštenja koja su obavili heretički svećenici. Održavao je mir sa svim mnogobrojnim skupinama koje su imale drugačije stavove, štoga, nije sprečavalo da krvovjercima kaže vlastito mišljenje. Bila su poznata i uskršnja pisma kojeje biskup Dionizije slao svake godine.  Njegove vrline i njegova djela potakla su buduće naraštaje da Svetom Dioniziju Aleksandrijskom daju nadimak Veliki.  Radi progonstva mu istočna tradicija daje počasni naslov mučenika.