Sveti Adalbero Würzburški

biskup

( 1010. - 1090.)
spo
mendan 6. listopada

         

 Rodio se 1010. u obiteljskom dvorcu u Lambachu (Gornja Austrija), kao sin grofa Arnolda II. od Lambach-Wellsa i njegove supruge Reginlint, franačke grofice. Školovao se u katedralnoj školi u Würzburgu i u Parizu. Obavljao je službu dvorskog kapelana kod kralja Heinricha III. Bio je prijatelj kasnijih biskupa Gebharda iz Salzburga i Altmanna iz Passaua. Heinrich III. imenovao ga je 1045. biskupom u Würzburgu (Unterfranken, Bavarska), kao nasljednika svetog Bruna. Uspješno je provodio crkvene reforme koje su krenule iz benediktinskog samostana u Clunyju (Burgundija) te je znatno pridonio procvatu i obnovi Crkve u XI. stoljeću. Obnovio je opatiju u Münsterschwarzachu na Majni (Unterfranken, Bavarska), izgradio kanoničku zadužbinu Neumünster u Würzburgu (između 1058. i 1063), a svoj dvorac u Lambachu pretvorio 1056. u benediktinski samostan. Dao je sagraditi mnogobrojne crkve, među njima i katedralu u Würzburgu. Vjenčao je 1066. u Würzburgu kralja Heinricha IV. i Berthu Savojsku. 


Unatoč bliskim vezama s kraljevskom kućom, stao je 1076. na stranu pape Grgura VII. i ustrajno branio njegov autoritet pred nastojanjima kralja Heinricha IV, koji se neprestano miješao u crkvene poslove. Zbog toga je Adalbero prognan iz svoje biskupije i povukao se u benediktinsku opatiju u Lambachu. Bio je 1089. jedan od suosnivača opatije Zwiefalten (Baden-Württemberg). Preminuo je u rodnom Lambachu, u benediktinskom samostanu, svojem nekadašnjem dvorcu, 6. listopada 1090. Papa Lav XIII. potvrdio je 1883. njegovu svetost. I danas ga štuju u njegovom Lambachu i u Schwarzachu, a u Würzburgu mu je posvećena neoromanička crkva. Godine 2010. svečano je proslavljena tisućugodišnjica njegovog rođenja.