Sveti Gervazije i Protazije

mučenici

( oko 300. )

spomendan 19. lipnja

 


mučenici

 

Najstariji podaci o ovim svetim mučenicima sežu u godinu 386. kad su nastojanjem sv. Ambrozija bila pronađena njihova tjelesa u Milanu. Tada se u Milanu nalazio još Sv. Augustin, koji je taj događaj ovjekovječio u svojim besmrtnim Ispovijestima. On piše: »Tada si spomenutomu svomu biskupu (Ambroziju) u viđenju otkrio gdje se skrivaju tjelesa mučenika Gervazija i Protazija, koja si za toliko godina bio sahranio nepokvarena kao u blagajni tvoje tajne, da ih ipak u zgodno vrijeme izneseš na utaženje srdžbe jedne žene, koja bijaše carica.« Tu je riječ o carici Justini, majci maloljetnoga cara Valentinijana, koja je bila zagrižena arijanka pa je kao takva stala proganjati milanskog biskupa Sv. Ambrozija, neustrašivog braniča Kristova božanstva.

Sv. Augustin nastavlja: »Kad su, dakle, ta tjelesa otkrili i iskopali, te ih dostojnom čašću nosili u Ambrozijevu baziliku, ozdravili su ne samo bjesomučni, uz priznanje samih vragova, nego i neki građanin, slijep već mnogo godina, a gradu veoma dobro poznat. On zapitavši i doznavši zašto puk tako buči od veselja, skoči od radosti i zamoli svoga vodiča da ga onamo povede. Kad dođe na mjesto, zamoli da se rupcem dotakne nosila tvojih svetaca, kojih je smrt dragocjena pred tobom. Kad ih se dotakne i prinese rubac k očima, odmah mu se oči otvoriše. Glas se o tom prosu, tebi se uzdizale unaokolo tople i sjajne hvale, pa i srce neprijateljice, ako se i nije otvorilo spasonosnom vjerovanju, ipak se uzdrža od daljnjeg proganjanja.

Hvala neka bude tebi, o Bože! Zašto si mi ti probudio tu uspomenu, ako ne da ti priznam i to djelo, koje sam, premda veliko, na svom mjestu zaboravio ipak spomenuti? Ako li su i onda tako mirisala tvoja ulja, nisam hodio za tobom. Zato sam tada poslije svoga krštenja toliko više suza prolio slušajući pjevanje tvojih pjesama…«

Kako je zatrovano mržnjom ozračje tada vladalo u Milanu, svjedoči jedan Ambrozijev životopisac pišući, kako su arijanci nijekali ono čudo ozdravljenja bjesomučnika. Štoviše, oklevetali su ga da je novcem potkupio nekoliko ljudi da glume kako su osjednuti od zlih duhova i da su onda tobože ozdravili.

O čudu ozdravljenja slijepca govori sv. Ambrozije u više svojih spisa, a i sv. Augustin još i u svome djelu De civitate Dei. On u jednom pismu piše o svetim mučenicima da su bili mučeni davno prije vremena sv. Ambrozija, a za njegova vremena »pronašli smo dva muža čudesne veličine, kako je o njima govorila starina«. O otkriću tjelesa sv. Gervazija i Protazija govori i Paulin iz Milana, Ambrozijev tajnik i životopisac. Sam sv. Ambrozije, opisujući svojoj sestri Marcelini kroniku tih događaja, ne govori o viđenju koje je imao, već samo da je stvar predosjećao.

O životu svetih mučenika splela se kasnije legenda koja nema povijesne vrijednosti. Stručnjaci kažu da su bili mučeni ili za Dioklecijanova progonstva početkom IV. stoljeća ili već u III. stoljeću za Decijeva ili pak Valerijanova progonstva. Sveti Gervazije i Protazije na Zapadu su veoma štovani mučenici i to ne samo u Milanu, već i u Rimu, Raveni, Bresci, Viennu, Rouenu, u Carmoni u Španjolskoj, u Kartagi u Africi. U lijepom turističkom gradiću Bormiju, u sjevernoj Italiji, nalazi se velika župna kolegijatska crkva posvećena svetom Gervaziju i Protaziju, s umjetničkim slikama što ih je izradio G. Prina. Dva su sveta mučenika stoljećima bila zazivana i u Litanijama Sviju Svetih.