Blaženi Ivan Franjo Burte i drugovi

mučenik

(1740. -1792.)

spomendan 2. rujna

Doslovno, svaka stranica povijesti Francuske revolucije je poškropljena krvlju. Ono što je poznato u povijesti kao karmelićanki masakr 1792. godine  je plemenito društvo mučenika od gotovo 200 žrtava. Sve su to bili svećenici, svjetovni i redovnički, koji su odbili zakletvu koja ih je pretvarala u krivovjerce i bili su zatočeni u crkvi karmelićanskoga samostana u Parizu. Među tim svećenicima su bili i franjevci konventualci, kapucini i trećerdci.

Ivan Franjo Burte se je rodio 22.lipnja 1740. u gradu Rambervillers u pokrajini Lorraine. U dobi od 16 godina se je pridružio franjevcima u Nancy-u i tu je položio svečane zavjete. U dogledno vrijeme je bio zaređen za svećenika i neko vrijeme je predavao teologiju mlađim članovima reda. Neko vrijeme je bio i poglavar samostana. Nakon što je papa Klement XIV. bivši konventualac, naredio spajanje franjevačkih provincija, pa i one kojoj je Ivan Franjo pripadao, fra Ivan Franjo je bio premješten na službu u veći samostan u Parisu sa zadatkom da potiče braću na strože obnašanje pravila Reda. Njegova revnost za duše je bio posebna, a zdušno je branio i čuvao prava Crkva u tom nemirnom razdoblju povijesti.

Kada je izbila Francuska revolucija fra Ivan Franjo Burte je bio prijavljen da je dopustio svojim svećenicima da obavljaju svoje funkcije iako su odbili sramotnu zakletvu koju je od njih zahtijevala vlada, a što je bilo virtualno odricanje od vjere. Uhićen je i zatočen s drugim svećenicima u karmelićanskome samostanu. Svojom ustrajnošću u odbijanju svetogrdne zakletve osvojio je 2. rujna 1792. godine sebe okrutno mučeništvo.

Apolinar iz Posata, koji je prije ulaska u samostan bio Ivan Jakov Morel, rodio se je blizu Fribourga u Švicarskoj 1739. godine. Primio je obrazovanje kod isusovaca. 1762. godine se je pridružio kapucinima u Zugu, i postao je istaknuti propovjednik, traženi ispovjednik, i eminentni učitelj mladih kapucinskih klerika U svoje misli je utisnuo istinu da su pobožnost i učenje dva oka svećenika, a poniznost je bila dominantna vrlina u njegovom životu. 1788. godine je bio poslan na istok kao misionar, pa se je zaustavio u Parizu na studiju orijentalnih jezika u čekanju novoga imenovanja. Ali,  Francuska revolucija je izbila dok je bio tamo, i zato što je ustrajno odbio dati prisegu vjernosti, on je, također, bio zatvoren u karmelićanski samostan i pretrpio je okrutno mučeništvo  2. rujna 1792. godine. Vidi opširniji prikaz

Svećenik Trećega samostanskog reda bio je blaženi Severin, George Girault, koji je svojom neustrašivom hrabrošću zaslužio milost da se ubroji među Kristove mučenike. Rodio se je u Rouenu u Normandiji, a u ranoj mladosti je stupio u Treći samostanski red sv. Franje. Zbog svoje velike duhovne nadarenosti izabran je za poglavara reda. U izvršavanju svojih svećeničkih dužnosti iskazivao je izrazitu brigu za ljudske duše, a kao kapelan samostana svete Elizabete u Parizu je bio razboriti vođa na putu ka vjerskom savršenstvu. I on je također bio pozvan da dade civilnu prisegu, a nakon što je odbio da to učini bio je uhićen i zatvoren u karmelićanski samostan, gdje je bilo mnogo drugih ispovjedalaca Kristovih koji su tamo bili zatočeni. Dana 2. rujna, dok je molio svoj časoslov u samostanskome vrtu, zaluđeni ubojice su ga učinile prvom žrtvom svojih okrutnih ubijanja.

Ova tri člana franjevačkoga reda, zajedno s 182 druga službenika Božja koji su tada pretrpjeli mučeništvo svečano je blaženima proglasio papa Pio XI, a franjevački red je dobio dopuštenje da slave njihov blagdan s oficijem i posebnom misom.