Blaženi Apolinar Morel iz Posat-a (Jean-Jacques Morel)

svećenik, kapucin i mučenik

Prez-vers-Noréaz, Švicarska, 12. lipnja 1739. - Pariz, Francuska, 2. rujna 1792.

Blaženi MUČENICI RUJANSKIH  PROGONA

Spomendan 2. rujna

Jean Jacques Morel je dobio svoj vjerski odgoj i obrazovanje od župnika Franje Josipa Morela, svoga strica, a tri godine kasnije je završio školovanje u isusovačkome koledžu Sv. Mihaela u Fribourgu. S 23 godine je ušao u novicijat kod kapucina u Zugu i tada je uzeo ime fra Apolinar iz Posata (Posat je zavičaj njegova oca). Zaređen je za svećenika 1764. godine i potom je pastoralno pomagao svećenicima u župama i misijama propovijedajući kao pučki misionar. Za vrijeme  Francuske revolucije bio je mučen i ubijen u Parizu. Dana 17. listopada 1926. papa Pio XI ga je proglasio blaženim zajedno s 190 drugih mučenika ubijenih za vrijeme Francuske revolucije.

Jean-Jacques Morel se je rodio 12. lipnja 1739. godine u selu Prez-vers-Noréaz blizu Fribourga u Švicarskoj. Od 1747. do 1750. godine bio je kod svoga strica župnika Franje Josipa Morel-a. 1755. godine je stupio u isusovački odgojni i obrazovni zavod Sv. Mihaela u Fribourgu, gdje je dobio završno obrazovanje i odgoj. Dana 28. srpnja 1762. održao je briljantno javno izlaganje, filozofsku javnu raspravu, a 26. rujna te godine obukao je franjevačko odijelo u samostanu kapucina u Zugu i uzeo ime Apolinar iz Posata, a što je ime kraja iz kojega potječe njegov otac. Dana 26. rujna 1763.godine je položio sve ispite i redovničke zavjete i 22. rujna 1764. godine primio svećenički sveti red u Bulle-u.

Od 1769. do 1774. godine otac Apolinar je pastoralno djelovao pomažući svećenicima u raznim župama u Sionu, Porrentruyu, Bulleu i Romontu. Krajem kolovoza 1774. godine postao je učitelj i ravnatelj studenata teologije u Fribourgu, a 1780. godine i vikar samostana u Sionu. Dana 20. kolovoza 1781. godine je premješten za vikara samostana u Bulleu, a 1785. godine u Stansu kao i za ravnatelja škole koja se je nalazila uz samostan. Dana 16. travnja 1788. godine je napustio Stans i otišao u Luzern, a na jesen 1788. godine postao je ispovjednik Nijemaca u samostanu u Le Marais u Parizu.

U Francuskoj ga je iznenadila Francuska revolucija, veliko neprijateljstvo prema  kršćanstvu i ukidanje crkvenih redova. Početkom ožujka 1790. godine je nakon ukinuća redova poslan kao kapelan u župu sv. Sulpice. Od 1. travnja 1791. godine je tajno obavljao svoju službu. Dana 14. kolovoza 1792. godine slavio je sv. misu, a potom je i pred delegatima konstituante u palači Luxembourg odbio potpisati izjavu o poslušnosti bezbožnoj vlasti i izjavio da je njihov odnos prema Crkvi i vjeri nezakonit. Dana 2. rujna iste godine otac Apolinar je postao žrtva masakra kojega su počinili revolucionari iz mržnje prema vjeri u karmelićanskom samostanu u Parizu, kada su toga dana masakrirali 190 svećenika, redovnika i redovnica a među njima i o. Apolinara.

Ostavio je zapis koji oslikava njegov tragični kraj: "Zašto toliko tugovati za mnom? Ne znate da moram biti u stvarima koje se odnose na moju službu? Kome pripada kraljevstvo Božje? Onima koji su progonjeni radi pravde. Ne bi li patnja mučenja bila daleko strašnija, da Krist nije ušao u svoju slavu? Je li sluga veći od svoga Gospodara? Zahvaljujem pozivu moga Gospodina, koji me je time izbavio od mog neprijatelja."

Crkva pod imenom "Blaženih mučenika rujanskih progona"

časti brojnu skupinu mučenika ubijernih iz mržnje prema kršćanskoj vjeri u četiri pariška zatvora, između 2. i 3. rujna 1792. pod tragičnim okolnostima francuske revolucije. Bijahu ubijeni na čelu s biskupima Ivanom Marijom iz Lau u Njemačkoj, Franjom Josipom i Petrom Ljudevitom iz Rochefoucaulda, koje je slijedilo još 188 svećenika i redovnika.

Blaženima ih je proglasio papa Pio XI.  1. listopada 1926.  191 žrtvu pod nazivom "rujanskih žrtava" a njihov se spomendan poklapa sa datumom mučeništva.