Sveti Maron Sirijski

svećenik,misionar i pustinjak

( + 410.)
spomendan 9. veljača

Sveti Maron je kao svećenik pustinjak živio u brdovitom krajuu blizini staroga grada Apomeie na Orontesu ( danas Qualaat ak Mudiq, Sirija). Bio je veliki misonar svojega kraja. Poznat je i cijenjen kao  iscjelitelj duše i tijela. Oko sebe  je okupljao brojne mlade  Grke i Sirijce. Pustinjakova pobožnost ostavila je duboki dojam na Svetog Ivana Zlatoustog, carigradskoh patrijarha. Nako Maronove smrti 410. godine  njegovi učenici su nad svečevim gorbom podigli samostan Svetog Marona koji je u 7. stoljeću  postao obrambeno središte monoteističkih izbjeglica čija vjera, kao krivi nauk, bila prokleta na 6. ekumenskom koncilu u Carigradu 680./681. U divljini i osamljenosti sjevernog Libanona religijska zajenica "maronita" mogla je pod islamskom vladavinom očuvati stanovitu crkvenu neovisnost. Rimokatoliočkoj Crkvi pridružili su se 1445. Papa Grgur XII. utemeljo je 1584. u Rimu maronitski kolegij za izobrazbu duhovnika. Poglavar maronita nazivan je "patrijarh aantiohijski", ali rezidencija mu se nalazilau samostanu Kanobin u libanonskom gorju. Zajednica danas ima oko 600 000 pripadnika koji pretežno žive u državi Libanon, a djelomično u Izraleu i Siriji. Papa Benedikt XIV. potvrdio je kult Svetog Marona.