Blažena Marija Antonija Fabijan
Blažena Marija Antonija Fabijan
redovnica i mučenica
(1907.-1941.)
spomendan 15. prosinac
Blažena Marija Antonija Fabjan, na krštenju Jožefa, rođena je 23. siječnja 1907. u selu Malo Lipje (kod Žužemberka u Sloveniji) kao treće od petoro djece majke Jožefe i oca Janeza (koji je s prvom suprugom, koja je umrla, imao još troje djece). Sestri Antoniji otac je umro kad je imala četiri, a majka kad je imala jedanaest godina. Brigu o osmoro djece preuzela je rodbina. Sestra Antonija bila je povjerena jednoj od tetki. U samostan je ušla 9. travnja 1929., a redovničke zavjete položila 19. ožujka 1932. Isprva je bila u službi u samostanu Betanija kod Sarajeva, potom u Antunovcu na Ilidži te ponovno u samostanu Betanija. Bavila se vrtlarstvom, brinula o stoci i radila u polju. Budući da je bila slaba zdravlja, jedno je vrijeme radi oporavka proboravila na Palama, kamo je premještena 16. rujna 1936., gdje je ostala do kraja svoga života.
U Marijinu domu posluživala je bolesnike te rado primala siromahe i djecu. Obavljala je i sve potrebne poslove u kuhinji, praonici, vrtu i kapelici. Bila je vrlo uslužna i jednostavno prepoznavala potrebe drugih. O svakome je imala lijepu riječ.
Odlikovala se poslušnošću i bila djetinjeg duha. Sestra M. Wilibalda Markensteiner o njoj je govorila:„To je naše veliko dijete.“ Rado je u tišini molila u samostanskoj kapelici. Poslije molitve znala je reći: „Molila sam, ali nisam dobila.“
Sestra M. Ligorija Murn posvjedočila je: „Kad je s. Antonija bila sa mnom na 'Betaniji', pričala mi je kako joj je teta uvijek govorila: 'Tko tebi zlo učini, ti njemu učini dobro', kao ono iz Evanđelja. Toga se ona uvijek i držala.“
U jutro 11. prosinca 1941., onoga dana kad će je s njezinim sestrama četnici zarobiti, jedan je četnik, dok je u neposrednoj blizini Marijina doma ustrašena bježala od njega, pucao za njom i zamalo je ustrijelio
Četnici su 11. prosinca 1941. provalili u Marijin dom, opljačkali ga i odveli u zarobljeništvo sve redovnice (s. Julu Ivanišević, s. Berchmanu Leidenix, s. Krizinu Bojanc, s. Antoniju Fabjan i s. Bernadetu Banju), i još neke druge zarobljenike. Vodili su ih po snijegu, uz preslušavanja i ispitivanja, do Carevih Voda i Sjetline. Tamo je ostala s. Berchmanna, shrvana od puta, i kasnije je umorena, 23. prosinca 1941. Ostale četiri sestre odvedene su u Goražde, kamo su stigle 15. prosinca 1941. Smještene su u vojarnicu na katu. Vojarnicom je zapovijedao bojnik Jezdimir Dangić. Četnici su, u pijanom stanju, po noći navalili u sobe. Redovnice su skočile kroz prozor da izbjegnu silovanje, nakon čega su dokraja iskasapljene, a tijela su im bačena u rijeku Drinu. Nazvane su Drinske mučenice i proglašene su blaženima u Sarajevu 24. rujna 2011. na sv. misi, koju je predvodio papin izaslanik kardinal Angelo Amato, pročelnik Kongregacije za proglašenje svetih.