Blažena Marija Krizina  Bojanac

redovnica i mučenica

( 1885. - 1941.)

spomendan 15. prosinac

Blažena Marija Krizina Bojanc, na krštenju Josefa, rođena je 14. svibnja 1885. u selu Zbure (kod Šmarjetskih Toplica u Sloveniji) kao drugo od šestoro djece majke Marije (rođene Bizjak) i oca Mihaela. U Družbu Kćeri Božje ljubavi ušla je 28. prosinca 1921. u trideset i šestoj godini života. Tri godine nakon nje u Družbu je ušla i njezina sestra Angela – s. M. Alfonza. Sestra Krizina redovničke je zavjete položila 28. srpnja 1923. Prve dvije godine bila je u službi u samostanu Betanija kod Sarajeva, potom u Marijinu domu na Palama, pa u Breškama i Tuzli. Dana 16. travnja 1939. na vlastitu je molbu ponovno raspoređena u Marijin dom gdje je ostala do kraja svoga života.

Obavljala je jednostavne poslove. Brinula o stoci i radila u polju. Prala, krpala i glačala robu. Bila je vrlo plahe naravi, k tome i vrlo blaga, i prema ljudima i prema domaćim životinjama. Sestra M. Regina Golčić o njoj je rekla da je bila „uzorna redovnica, jednostavna, skromna, savjesna i marljiva“, a s. M. Rafaela Blatnik da je bila „vrlo pobožna, ponizna, tiha i za primjer svima“. Sestra M. Valerija Trgovčević posvjedočila je da su „čitav njezin život i rad bili neprekidna molitva“, a s. M. Gumberta Smolin da je jedan svećenik franjevac o njoj rekao: „Imate zaista svetu sestru.“

Sestre su joj se rado povjeravale. Sestra Valerija o njoj je rekla: „Dobrotom i finoćom privlačila je ta priprosta sestrica pa si joj se mogao i povjeriti bez bojazni da će otkriti kazano joj...“

Sestra Krizina posebno je štovala Majku Božju. Krunicu je molila u svakoj prilici. O Majci Božjoj je govorila: „Marija, naša dobra Majka! Naša sigurna pomoćnica.“

Tri dana prije nego će je s njezinim sestrama iz Marijina doma na Palama četnici zarobiti, s. Krizina bila je u Sarajevu. Njezina joj je sestra Angela – s. Alfonza, čuvši o neprestanoj pucnjavi oko Pala, tada rekla: „Seko draga, dođite u Sarajevo da vas ne ubiju.“ Ona joj je na to odgovorila: „Neće nas nitko ubiti, mi nismo nikome ništa skrivile, ni nažao učinile...“

Četnici su 11. prosinca 1941. provalili u Marijin dom, opljačkali ga i odveli u zarobljeništvo sve redovnice (s. Julu Ivanišević, s. Berchmanu Leidenix, s. Krizinu Bojanc, s. Antoniju Fabjan i s. Bernadetu Banju), i još neke druge zarobljenike. Vodili su ih po snijegu, uz preslušavanja i ispitivanja, do Carevih Voda i Sjetline. Tamo je ostala s. Berchmanna, shrvana od puta, i kasnije je umorena, 23. prosinca 1941. Ostale četiri sestre odvedene su u Goražde, kamo su stigle 15. prosinca 1941. Smještene su u vojarnicu na katu. Vojarnicom je zapovijedao bojnik Jezdimir Dangić. Četnici su, u pijanom stanju, po noći navalili u sobe. Redovnice su skočile kroz prozor da izbjegnu silovanje, nakon čega su dokraja iskasapljene, a tijela su im bačena u rijeku Drinu. Nazvane su Drinske mučenice i proglašene su blaženima u Sarajevu 24. rujna 2011. na sv. misi, koju je predvodio papin izaslanik kardinal Angelo Amato, pročelnik Kongregacije za proglašenje svetih.