Blažena Marija Jula Ivanišević

redovnica i mučenica

( 1893. -1941.)
spomendan 15. prosinac


Blažena  Marija Jula Ivanišević, na krštenju Kata, rođena je 25. studenoga 1893. u Starom Petrovu Selu (u Slavoniji) kao osmo od jedanaestero djece majke Terezije (rođene Šimunović) i oca Nikole. Djetinjstvo i mladost provela je u rodnom se

lu te je ondje završila osnovnu školu. Kad je navršila osamnaest godina, izrazila je želju da ode u samostan. Budući da njezina majka s time nije bila suglasna, u samostan je otišla nakon majčine smrti 1914. Redovničke zavjete položila je 16. kolovoza 1916. Isprva je bila u službi u samostanima Družbe Kćeri Božje ljubavi u Breškama i Josipovcu (kod Tuzle) i Betaniji kod Sarajeva. Nešto manje od godine dana bila je u službi u Zemaljskom sirotištu u Zagrebu, a potom joj je bila povjerena služba predstojnice u Marijinu domu na Palama koju je, uz kraći prekid, obnašala sve do kraja svoga života.

Gostoljubivošću i susretljivošću s. Jule u Marijinu domu svatko je bio dobrodošao, bilo da je došao zbog neke potrebe ili je samo svratio. U Kronici Zavoda svetog Josipa (1931.-1941.) zabilježeno je da su u Marijin dom uvijek mogli navratiti, odmoriti se i pomoliti djeca i majke, učenici i nastavnici, svećenici i biskupi, siromasi i bogati, putnici, ali i izbjeglice i prognanici.

O njoj su, još kao o djevojci, govorili da je sama dobrota. Sva svjedočanstva o njezinu redovničkom životu u istom su duhu. I kao sestra i kao poglavarica bila je susretljiva prema svojim sestrama te joj nije bilo teško sestri ustupiti krevet, a da sama spava na podu.

Sestra M. Huberta Ciglar o njoj je posvjedočila: „Ne samo da su je sestre voljele, već i onaj narod, bilo iz samog mjesta ili okolnih sela. Uvijek vedra, nasmijana. Svakoga je htjela razveseliti... Pokazala je veliku ljubav prema onoj slabašnoj djeci iz državnog doma. Primila ih je u onu staru kuću i pružila im je sve što im je bilo potrebno da se djeca oporave.“

Sestra M. Ela Boras o njoj je zapisala: „Njezino vladanje je bilo smireno, lice vedro, ali ozbiljno, tako da je njezino cijelo biće ižaravalo nešto plemenito, sveto...“

Sestra M. Imakulata Orban zapisala je: ,,...S. Jula je prednjačila, a sestre su je slijedile. Imala sam poseban osjećaj za sestru Julu da je anđeoska duša – čista, izgrađena, uvijek vedro raspoložena, ljubazna i za usluge spremna, dinamična. Predana i puna oduševljenja za svoje zvanje. Kao poglavar razborita i pravedna. Podložnima je bila i prava sestra i prava majka, pa su je voljele i poštivale.“

U studenom 1941. s. Jula je svojoj sestri pisala: „Teška su vremena i zlo svaki dan raste. Mi smo ovdje kao na fronti, neprestana pucnjava oko nas, po danu i po noći, svakovrsne strahove proživljavamo. Zlo je veliko nastalo i nevolja na sve strane. Oko nas se ruši i pali, krade i otima i ljudi postaju divlji, gori nego zvijeri. Mi smo još, hvala Bogu, živi i zdravi... Čekamo što nam Bog odredi... Kako je ovdje, to si vi ne možete predstaviti. Ako ostanemo živi i jednom se sastanemo, onda ću ti pričati, ali to bi bilo čudo Božje da izađemo živi iz ovoga zla. Moli se za me da ustrajem i da sve sretno prebrodim, jer svi smo slabi i bojimo se muka i nevolja.“

Četnici su 11. prosinca 1941. provalili u Marijin dom, opljačkali ga i odveli u zarobljeništvo sve redovnice (s. Julu Ivanišević, s. Berchmanu Leidenix, s. Krizinu Bojanc, s. Antoniju Fabjan i s. Bernadetu Banju), i još neke druge zarobljenike. Vodili su ih po snijegu, uz preslušavanja i ispitivanja, do Carevih Voda i Sjetline. Tamo je ostala s. Berchmanna, shrvana od puta, i kasnije je umorena, 23. prosinca 1941. Ostale četiri sestre odvedene su u Goražde, kamo su stigle 15. prosinca 1941. Smještene su u vojarnicu na katu. Vojarnicom je zapovijedao bojnik Jezdimir Dangić. Četnici su, u pijanom stanju, po noći navalili u sobe. Redovnice su skočile kroz prozor da izbjegnu silovanje, nakon čega su dokraja iskasapljene, a tijela su im bačena u rijeku Drinu. Nazvane su Drinske mučenice i proglašene su blaženima u Sarajevu 24. rujna 2011. na sv. misi, koju je predvodio papin izaslanik kardinal Angelo Amato, pročelnik Kongregacije za proglašenje svetih.