Blažena Marija Berchmana Leidenix

redovnica i mučenica

( 1865. - 1941.)
spomendan 23. prosinca

Blažena Berchmana Johanna Leidenix, na krštenju Karoline Anna, rođena je 28. studenoga 1865. u Enzersdorfu (u Austriji) kao prva od dvije kćeri majke Jozefe (rođene Benkhofer) i oca Michaela. Obje sestre školovale su se u Marijinom zavodu u Beču koji je osnovala i vodila Družba Kćeri Božje ljubavi. Sestra Berchmana u Družbu je ušla 11. rujna 1881. Redovničke zavjete položila je 20. Kolovoza 1883. U Družbu je 1888. ušla i njezina sestra Mathilda – s. Bernarda.

Krajem 1883. s. Berchmana je upućena u Bosnu, koja je u to vrijeme bila misijsko područje, u Tuzlu. Potom je bila u službi u samostanima u Sarajevu, na Palama, u Višegradu i Breškama. Budući daje postigla i zvanje učiteljice i zvanje bolničarke, ponajviše je radila kao učiteljica u osnovnim školama, a za vrijeme Prvog svjetskog rata u bolnici u Višegradu radila je kao bolničarka. Od 1920. do 1923. obavljala je službu predstojnice u samostanu u Breškama, a od 1931. do 1936. službu učiteljice novakinja. Godine 1939., iscrpljena i znatno narušena zdravlja, premještena je u Marijin dom na Palama, gdje je ostala do kraja svoga života.

Uz redoviti rad mnoge je privatno poučavala osnove pismenosti. Osobito rado je nadarenu katoličku, pravoslavnu, muslimansku i židovsku djecu poučavala njemački jezik.

U Nekrologu sestara Kćeri Božje ljubavi o njoj je zapisano: "Po naravi je bila vrlo stroga, ali je imala veliku želju da mladim sestrama novakinjama ulije pravi duh te budu dobre redovnice. Uz tu svoju prirodnu strogost bila je vrlo dobra odgojiteljica mladih. Svoju pobožnost željela je prenijeti i na druge."

Sestra M. Apolonija Pečniko njoj je izjavila: "Bila je dobra, ali bila je i stroga, vrlo točna i tražila je da i mi budemo takve. Lijepo nas je poučavala i imala je ljubavi za svaku pojedinu. Vidjela sam da ima duboku vjeru i bila je pobožna. Često nas je poticala na vršenje svetih pravila, na molitvu, šutnju i na ustrajnost u zvanju."

Sestra Berchmana proživjela je pedeset i osam godina daleko od svoga zavičaja, u svijetu – osobito u to vrijeme – znatno drukčijem od njezina. No ljude nije razlikovala, kamoli isključivala, po nacionalnosti i vjeri, po obrazovanosti i neukosti. O širini njezine duše svjedoči i s. M. Ilijana Ivić: "Znala je zbog nekih stvari mnogo trpjeti, ali je to šutke podnosila. U to je vrijeme (vrijeme novicijata s. Ilijane) bio mučen Mahatma Gandhi, kojeg je ona vrlo poštovala, i znam da je neke svoje muke prikazivala da njemu bude lakše. To je na mene vrlo djelovalo i oduševljavalo me..."

Četnici su 11. prosinca 1941. provalili u Marijin dom, opljačkali ga i odveli u zarobljeništvo sve redovnice (s. Julu Ivanišević, s. Berchmanu Leidenix, s. Krizinu Bojanc, s. Antoniju Fabjan i s. Bernadetu Banju), i još neke druge zarobljenike. Vodili su ih po snijegu, uz preslušavanja i ispitivanja, do Carevih Voda i Sjetline. Tamo je ostala s. Berchmanna, shrvana od puta, i kasnije je umorena, 23. prosinca 1941. Ostale četiri sestre odvedene su u Goražde, kamo su stigle 15. prosinca 1941. Smještene su u vojarnicu na katu. Vojarnicom je zapovijedao bojnik Jezdimir Dangić. Četnici su, u pijanom stanju, po noći navalili u sobe. Redovnice su skočile kroz prozor da izbjegnu silovanje, nakon čega su dokraja iskasapljene, a tijela su im bačena u rijeku Drinu. Nazvane su Drinske mučenice i proglašene su blaženima u Sarajevu 24. rujna 2011. na sv. misi, koju je predvodio papin izaslanik kardinal Angelo Amato, pročelnik Kongregacije za proglašenje svetih.