Blažena Marija Bernadeta Banja

redovnica i mučenica

( 1912. - 1941.)

spomendan 15. prosinca

Blažena Marija Bernadeta Banja, krštena kao Terezija, rođena je 18. lipnja 1912. u Velikom Grđevcu kraj Bjelovara, kao dvanaesto od trinaestoro djece majke Terezije i oca Josipa. Njezina je obitelj bila mađarskog podrijetla. Djetinjstvo i mladost provela je u rodnom selu te se ondje i školovala.

Još od djetinjstva željela je otići u samostan, što je i učinila kad je navršila sedamnaest godina. Ušla je u Družbu Kćeri Božje ljubavi te početni redovnički odgoj primila u Koprivnici i u Sarajevu. U drugoj godini novicijata učiteljica novakinja s . Berchmana uvela ju je u ljepotu i veličinu predanja Bogu po svetim zavjetima.

Privremene zavjete položila je 1932., a doživotne šest godina kasnije. Kratko je vrijeme bila kuharica u zavodu svetog Josipa u Sarajevu, a u listopadu 1932. bila je preraspoređena za istu službu u Marijinu domu na Palama gdje je ostala do kraja svoga života.

Mjesto njezina rada i posvećenja bila je kuhinja. Redovito je kuhala za svoje sestre, a uz njih i za sve one koji su ondje boravili: bolesnike, djecu, siromahe, goste, namjernike… Kuhala je ponekad i za više od pedeset osoba, a u ono vrijeme rad u kuhinji bio je itekako zahtjevan. No, sestra Bernadeta je uložila svu sebe u službu kuharice hrabro se suočavajući s raznim teškoćama.

Bila je niska rasta te se kod posla morala služiti stolčićem, no sve je podnosila strpljivo i s ljubavlju. Njezin odnos prema obavezama, a time i prema svakodnevnom životu, kao i prema redovničkom životu, pokazivao je da je naučila pobjeđivati samu sebe i biti drugima na usluzi. Zabilježeno je da nikada nije pokazivala užurbanost, ali nikada nije tratila vrijeme na bespotrebne poslove. Rado je prihvatila žrtvu i šutnju te za nju svjedoče da je bila tiha i sređena sestra, uvijek s osmijehom na licu.

Sestra M. Valerija Trgovčević o njoj je zapisala: „Tjelesno i duševno skovana Božjom rukom da bude sunčana zraka onima s kojima, među kojima je i za koje je živjela. Bila je malo srce i žila kucavica one male samostanske zajednice u Palama. Ona je znala što znači i koliko znači sebe unijeti u ono što priprema za druge...“

Početkom prosinca 1941. s. Bernadeta je, silno prestrašena zbog pucnjave, eksplozija bombi i granata, zamolila sestre da joj dopuste da iz Marijina doma na Palama ode u Sarajevo. Ostaje nerazjašnjeno zbog čega je ipak ostala na Palama. No, jednostavno je zaključiti da je svoju vjernost i poslušnost pretpostavila svom spokoju i svojoj sigurnosti.

Četnici su 11. prosinca 1941. provalili u Marijin dom, opljačkali ga i odveli u zarobljeništvo sve redovnice (s. Julu Ivanišević, s. Berchmanu Leidenix, s. Krizinu Bojanc, s. Antoniju Fabjan i s. Bernadetu Banju), i još neke druge zarobljenike. Vodili su ih po snijegu, uz preslušavanja i ispitivanja, do Carevih Voda i Sjetline. Tamo je ostala s. Berchmanna, shrvana od puta, i kasnije je umorena, 23. prosinca 1941. Ostale četiri sestre odvedene su u Goražde, kamo su stigle 15. prosinca 1941. Smještene su u vojarnicu na katu. Vojarnicom je zapovijedao bojnik Jezdimir Dangić. Četnici su, u pijanom stanju, po noći navalili u sobe. Redovnice su skočile kroz prozor da izbjegnu silovanje, nakon čega su dokraja iskasapljene, a tijela su im bačena u rijeku Drinu. Nazvane su Drinske mučenice i proglašene su blaženima u Sarajevu 24. rujna 2011. na sv. misi, koju je predvodio papin izaslanik kardinal Angelo Amato, pročelnik Kongregacije za proglašenje svetih.