Sveti Mauricije i njegovi legionari
rimski časnik i mučenik
(+ 287)
spomendan 22. rujna
Sveti Mauricije –– ranokršćanski je mučenik s kraja III. stoljeća (oko 292. godine). Prema legendi Mauricije – neki ga povijesni izvori nazivaju i vojvodom od Tebe – bio je zapovjednik (primicerus) rimske legije sastavljene od vojnika-kršćana, sa sjedištem u egipatskome gradu Tebi, danas Luksoru. Legiju je car Maksimijan Herculius poslao iz sjeverne Afrike u Galiju da suzbije širenje kršćanstva. Prešavši Alpe i spuštajući se dolinom rijeke Rhône na Ženevsko jezero, Mauricije i drugovi Sveti Kandid,Sveti Ezuperije i Sveti Viktor, a potom i cijela legija, odbiju boriti se protiv svoje braće u vjeri.4 Kod maloga rimskoga (keltskoga) grada Agaunuma (danas St. Maurice u kantonu Valais u Švicarskoj), kod prijelaza mosta na rijeci Rhôni, vojnici-kršćani odbiše žrtvovati rimskim bogovima. Za kaznu je legija desetkovana, tj. svaki je deseti vojnik pogubljen. Ponovno jezatraženo žrtvovanje rimskim bogovima i vojnici su opet to odbili i bili desetkovani. Nakon ponovljenoga zahtjeva za žrtvovanjem i ponovljenoga odbijanja, čitava je legija pobijena. Sveti Mauricije često je predstavljen kao crnoputi (Maur, odnosno Kopt – Egipćanin) legionar – vitez u punoj vojnoj opremi koji drži zastavu i palmu kao oznaku mučeništva.U talijanskome slikarstvu Mauricije je prikazan kao vitez s crvenim križem na leđima. Mnogi gradovi i mjesta u Švicarskoj, Italiji (Piemont), Francuskoj i Njemačkoj izabrali su svetoga Mauricija za svoga zaštitnika. Tako je danas svetom Mauriciju posvećeno 598 crkava i 4 katedrale, a 74 grada i mjesta diljem svijeta nose njegovo ime. I dvije velike zemlje zovu se po njemu: Mauricius i Mauritanija. On je zaštitnik bojadisara, proizvođača odjeće, vojnika i kovača mačeva. Zaziva ga se u pomoć kod krvnih podljeva i grčeva, uloga (gihta), bolesti uha i opsjednutosti. Sveti Mauricije zaštitnik je i (talijanske) kraljevske kuće Savoja, koja nastavlja tradiciju burgundskih kraljeva, pa je križ, sastavni dio grba te obitelji, bio na zastavi i u grbu Kraljevine Italije, dok su Savojci bili talijanski kraljevi. Mjesto mučeničke smrti svetoga Mauricija i njegovih drugova, a po legendi i cijele tebanske legije, postalo je ubrzo mjesto hodočašća. Prva crkva na tome mjestu sagrađena je već 380. godine, a burgundski11 kralj sveti Sigismund12 je 515. godine nad grobom svetoga Mauricija i njegovih drugova sagradio velebnu crkvu i samostan, doveo monahe i 522. godine uveo na Zapadu prvu »Laus perennis« službu, po uzoru na maloazijske monaške zajednice s kraja IV. stoljeća, koje su danonoćno i neprekidno služile Bogu molitvom i pjevanjem. Ova danas najstarija opatija sjeverno od Alpa postala je uskoro jako duhovno središte burgundske države i hodočasničko mjesto europskoga značenja. Tu su se na svečan način i uz poseban obred uvodili u službu burgundski kraljevi. Opatija i danas postoji i u njoj žive od IX. stoljeća regularni kanonici, koji su početkom XII. stoljeća prihvatili pravilo svetoga Augustina.
Iskapanja provedena 1893. godine na području Agaunuma ustanovila su ostatke ranokršćanske bazilike iz IV. stoljeća. To je znak kako se štovanje ovih mladih mučenika raširilo odmah njihove smrti.
