Sveta Uršula Ledochowska
djevica, redovnica i utemeljiteljica
(1865. – 1939.)
spomendan 29. svibnja
Julija Marija Ledochowska rođena je 17. travnja 1865. u Loosdorfu u Austriji. Roditelji su joj bili poljski grof Antun Hauka Ledochowski i majka švicarska plemkinja Josephina Salis Zizers. Starija sestra je Blažena Marija Terezija, a oca Vladimira generala Družbe Isusove. Evo sječanje o njezinom ocu od njezine sestre Marije Terezije: U svome je ocu gledala utjelovljeno sve ono što je dobro, plemenito i lijepo, te ga ljubila i poštivala ne samo što joj je otac, već još više zbog tih vrlina. Imala je i divnu majku. Ta je jaka žena kraj sve ljubavi i nježnosti prema djeci tražila od njih i žrtve, svladavanje, obavljanje njihovih malih dužnosti. Nije dopuštala da joj djeca zbog malih boljetica ili neraspoloženja dugo ostaju u krevetu. Čuvala se brižno da ih ne bi razmazila, već naučila i na tvrd život u kojem se neugodnosti podnose hrabro, bez mrmljanja i bez jadikovanja. Zbog nedostataka i nemarnosti znala je djecu i kazniti. To pak nikad nije bilo na štetu ljubavi. Baš naprotiv: u obitelji Ledochowski osjećalo se sve bogatstvo ljubavi, topline, koje su zračile iz neusporedive majke. Ona je bila, doista, srce obitelji i cijele kuće. I otac i majka Ledochowski bili su duboko religiozni. Gotovo svaki dan su prisustvovali Misi, sudjelovali u procesijama i drugim vjerskim obredima te redovito pristupali sakramentima. U kući se ujutro, navečer te kod stola zajednički molilo. Na glas su čitali nedjeljna Evanđelja i zajednički ih proučavali. U dugim bi zimskim večerima otac obitelji običavao citati odlomke iz života Svetaca. Prva je roditeljska briga bila da svojoj djeci priskrbe temeljito vjersko znanje, te ih nauče po vjeri i živjeti. U obitelj su kao prijatelji često zalazili svećenici i redovnici. Godine 1873. njezin otac je izgubio veliki dio baštine za vrijeme bankarskog bankrota, pa se radi financijskih poteškoća 1883.g. obitelj Ledochowski preselila u Poljsku, na očevo imanje, gdje je on uskoro i preminuo. Brigu o majci i petero djece preuzeo je brat pokojnog Julijinog oca, kardinal Mieczyslaw Ledochowski. Nedugo nakon smrti oca 1885. - koji joj je dao blagoslov, Julija Marija pristupa uršulinskom redu sestara. Uzela ime Ursula, te se posvetila skrbi za mladež i njihovom obrazovanju. Osnovala je prvu rezidenciju za ženske studentice u Poljskoj. Sestre samostana su dobile poziv u Rusiju, kako bi otvorile internat za poljske djevojčice koje su se školovale u St. Petersburgu. Majka Ursula je s još nekoliko sestara otišla u Rusiju i radila unutar zajednice katoličkih imigranata iz Poljske. Za vrijeme rada tamo, sve su sestre bile pod prismotrom tajne policije. Na početku Prvog svjetskog rata protjerana je iz Rusije zato što je Austrijanka, te je ona otišla u Švedsku kao neutralnu zemlju u ovom ratu. Osnovala je škole u Švedskoj, Finskoj i Danskoj. U Švedskoj je skupljala pomoć za raseljene Poljake, ustanovila je katolički mjesečnik, razvila ekumenske kontakte sa skandinavskim luteranima, te katekizam prevela na finski jezik i objavila ga. Po povratku u Poljsku 1920., ustanovila je novi red sestara uršulinki: Sestre uršulinke Isusova srca u agoniji. One su imale cilj pomoći pri edukaciji djece i omladine te služiti siromašnima i potlačenima.
Na zahtjev pape Benedikta XV. preselila se u Rim, odakle je administrirala svojim redom u Poljskoj. Bila je veliki govornik, često pred uvaženim ljudima, uvijek zastupajući i braneći prava poljske nezavisnosti.
Preminula je prirodnom smrću u Rimu 29. svibnja 1939. Beatificirao ju je u Poznanu u Poljskoj papa Ivan Pavao II. 1983. , a 18. svibnja 2003. u Vatikanskoj bazilici proglasio i svetom. Njezina starija sestra također redovnica Marija Terezija je proglašena blaženom 1975.
Kongregacija Sivih Uršulinki je odobrena od Crkve 1930. Sestre djeluju u Poljskoj, Italiji, Francuskoj, Njemačkoj,Finskoj, Bjelorusiji, Ukrajini, Kanadi, Brazilu, Argentini i Tanzaniji.