Blažena Eustohija (Lukrecija) Bellini iz Padove
Blažena Eustohija (Lukrecija) Bellini iz Padove
djevica, redovnica
( 1444. - 1469.)
spomendan 13. veljača
Lukrecijaa Bellini je rođena u Padovi 1444, i dijete je nezakonite veze redovnice benediktinskog samostana sv. Prosdocima i Bartolomeja Bellini-a. S četiri godine vrag je zaposjeo njezino tijelo, bez da joj je oduzeo razum, mučeći ju gotovo cijeli život.
Sa sedam godina je bila povjerena redovnicama iz samostana Sv. Prosdocima koje su vodile u samostanu neku vrstu internata. Ponašanje zajednice nije bio baš uzorno, ali je Lucrezia u odnosu na svjetovne stvari više voljela osamu, rad i molitvu, te je bila jako privržena Majci Božjoj, sv. Jeronimu i sv. Luki.
1460. godine biskup Jacopo Zeno je nakon smrti opatice samostana Sv. Prosdocima pokušao nametnuti toj zajednici veću disciplinu, ali su se redovnice priviknute na dotadašnje stanje radije vratile svojim domovima i tako je Lucrezia Bellini ostala napuštena.
Potom zamijenila samostan i otišla je benediktinkama u samostan Sv. Marije od Milosti, kojim je upravljala opatica Giustina iz Lazzara. Lucrezia, kojoj je sada već osamnaest godina, zatražila je da uđe u red i 15. siječnja 1461. godine obukla je crno benediktinsko odijelo i uzela redovničko ime: Eustochio. Vrag, koji ju je neko vrijeme ostavio na miru, pojavio se sada u njezinom tijelu i prisiljavao ju je da čini radnje koje su bile protivne benediktinskome Pravilu, što je doseglo svoj vrhunac u djelima tako glasnim i nasilnim, da su sestre bile prestravljene i da su je morale po nekoliko dana držati vezanu za stup.
No, mir nije dugo potrajao, i već nakon što bi je Eustohijaa bila odvezana, opatica se je razbolila, dobila je neku čudnu bolest. Za to je Eustohjaia odmah bila okrivljena i smatrana je licemjernom vješticom, te je smještena u zatvor gdje je provela tri mjeseca živeći samo o kruhu i vodi.
No, sva ta iskušenja nisu shrvala novakinju, nisu je navela na pomisao da se vrati u svijet ili da promjeni samostan, već je govorila da su sve te nevolje
dobro došle i da namjerava okajati grijeh u kojem je rođena, kojega sada ispašta. U svojoj usamljenosti tješila se je molitvom krunice ili moljenjem psalama i molitvi, koje je sama sastavljala.
Jednom tako oslobođena, vratila se izmučena od demona s krvavim tragovima bičevanja, nekontroliranim povraćanjem i drugim neobičnim poteškoćama koja je podnijela čeličnim strpljenjem. U njezine vrline su se uvjerile sestre i konačno je 25. ožujka 1465. godine primila crni benediktinski veo na svečani način kako je to bilo uobičajeno u to doba, dvije godine nakon što je primljena u samostan.
Njezin život nije bio dug. Bila je jako lijepa, ali zbog đavolskoga posjedovanja, bolesti i pokore, izgledala je kao živi kostur, a zadnje godine života provela je bolesna uglavnom u krevetu, predana molitvi i meditaciji o Muci Isusovoj.
Umrla je 13. veljače 1469. godine sa samo 25 godina. Njezin kraj je bio toliko smiren da joj je lice odavalo iskonsku prijašnju ljepotu. Đavao ju je pustio na miru samo nekoliko sati prije nego što je umrla.
Eustochio je jedini poznati primjer vjernika koji je postigao svetost, iako je tijekom svog života bio opsjednut od đavla.
Četiri godine nakon smrti, njezino tijelo je ekshumirano iz groba, koji se je počeo popuniti čistom i čudesnom vodom koja je prestala izvirati tek kada je samostan dokinut.
1475. godine njezino tijelo je prenijeto u crkvu i 1720. godine je bilo izloženo škrinji od kristalnoga stakla. Samostan Sv. Prosdocimo je dokinut 1806. godine i tijelo blaženice – benediktinke je prenijeto u crkvu San Pietro u Padovi. Iznad mramornog oltara na kojem se nalazi njezino tijelo je oltarna pala
koju je naslikao Guglielmi, s prikazom blaženice koju tlači đavao.
Papa Klement XIII, bivši biskup Padove, potvrdio je njezino štovanje 1760. godine, najprije samo u gradu Padovi, a poslije je to nakon 1767. godine to prošireno na cijelu državu, Republiku Veneciju.
Njezin blagdan se još uvijek slavi diljem biskupije Padova: 13. veljače.