Sveti Anicet
papa, mučenik
(155.- 166.)
spomendan 17. travnja
Podrijetlom je bio iz Emese u Siriji, a nije poznato kako se našao u Rimu. Čini se da je izbačen iz svoje Crkve na istoku dok se borio protiv gnosticizma.
U to je doba u Rimu osobito bila raširena Marcionova misao, a u prvim se godinama svoga pontifikata Anicet, uz pomoć Svetog Justina, nastojao oduprijeti tome nauku. Prema zbirci Liber pontificalis, Anicet je svećenicima zabranio nošenje duge kose.
Za njegova je pontifikata u Rim je došao posljednji živući učenik Apostola, Sveti Polikarp, kako bi se došlo do suglasja oko nadnevka slavljenja Uskrsa. Polikarpova Crkva u Smirni slavila je Uskrs četrnaestog dana mjeseca Nisan, što je dan židovske Pashe, i to bez obzira na dan u tjednu. S druge strane, rimska Crkva obilježavala je Uskrs uvijek nedjeljom. Euzebije Cezarejski piše:
„Polikarp nije uspio uvjeriti papu, ni papa Polikarpa. Razlika nije razriješena, no ostali su u dobrim odnosima.“
Papa Anicet je potvrdio dan svetkovanja Uskrsa, koji je odredio papa Pio I.
Euzebije također svjedoči da je u Anicetovo doba i kršćanski povjesničar Hegesip posjetio Rim, što će se često navoditi kao znak važnost što ga je tada u kršćanstvu imala rimska stolica.
Nakon 161. kad je carem postao Marko Aurelije, pojavila se naročita sljedba - montanizam. Bila je riječ o heretičkom pokretu koji je tražio krajnju askezu, što je sljedbenike ove sljedbe dovodilo do postupaka neprihvatljivih za tadašnje društvo. Car nije tolerirao sukob između Rimske Crkve i montanista, jer se bojao mogućih nereda pa je odredio kazne za svakoga tko narušava mir, bez obzira je li montanist ili pravovjernik. Zbog toga su mnogi biskupi bili osuđeni na smrt, a progonstva su se kršćana umnožila. Tada su mučeništvo podnijeli Sveti Polikarp i Sveti Justin. Papa oplakuje braću i prijatelje, ali još više strepi za Crkvu koja je razjedinjena iznutra i napadnuta izvana.
Rimski martirologij donosi da je i sam Anicet umro mučeničkom smrću 17. travnja. On je bio prvi papa pokopan u Kalistovim katakombama.