Sveti Servul Paralizirani

prosjak

(+ 23. prosinac 590.)

spomendan 23. prosinca

O Svetom Servulu ostala je u Crkvi uspomena preko Pape Grgura Velikog koji je jednu prpovijed - i poglavlje u djelu "Dijalozi"  posvetio vrlinama Svetog Servula prosjaka u Rimu. Sveti Servul je rođen u Rimu. Od ranog djetinjstva je bio potpuno paraliziran. Za živitne potreba proio je redovito u trijemu crkve Svetog Klementa u Rimu. Što je rijetkost - Sveti Servul je skupljenu milostinu od prošnje dijelio sa ostalim prosjacima, smatrajući da im je potrebnije nego njemu. Bolest i siromaštvo nisu paralizirali njegovu dušu. Premda je bio nepismen, od prikupljenih je sredszva kupovao svitke Svetog Pisma. Uvijek je nešto od pisane riječi imao uzase. Znao je svećenike što ulažahu ili izlažahu iz crkve zamliti da mu pročitaku koji odlomak Svete Riječi. Kako nije mogao čuti riječ Božju u crkvi radi uzetosti - to se hranio Božjom riječi od onih koji su bili iznenaženi tolikom duhovnom glađu jednog prosjaaka. Tako je Božja Riječ bila hrana, utjeha i radost njegovoj duši. I dok je od dobrotvora primao materilanu milostinju  - znao im je u zahvali pokazati  veliko bogatstvo svoje sretne duše. On je tješio ne samo siromašne nego i što su davali od suviška.  Dok je danju strpljivo prosio - noći bi proveo psalmima i hinima slaveći Boga.  Kad mu se približio čas smrti - ta mu je milos bila dana - pozvao je siromašne prijatleje i usputne hodoćasnike da s njim pjevaju himne i psalme Bogu.   U jednom času je uskliknuo: " Tišina! Zar ne čujete pjevanje hvala na Nebesima?" Nakon tih riječi je blago sunuo u Gospodinu 23. prosinca 590. godine. Autor Rimskog Martirlologija Adonis ( +875.)  spominje da je Sveti Servul  bio pokopan blizu crkve Svetog Klementa u Rimu, te da se kraj crkve nalazila kapelica na grobu Sv. Servula.