Sveti Bonifacije I.

papa

(418. – 422.)

spomendan 4. rujna

Čim je papa Zosim pokopan 27. prosinca 418 . zauzela je grupa đakona Lateransku baziliku. Zapriječili su svećenicima pristup te izabrali đakona Eleulalija za papu. No drugog dana sastala se grupa svećenika u crkvi Svetog Teodora i izabrala svećenika Bonifacija za papu. Svećenik Bonifacije je bio posvećen za biskupa Rima u crkvi Svetog Marcela uz podršku devet biskupa i 70 svećenika. U isto vrijeme se odigralo u Lateranskoj bazilici posvećenje i đakona Eulalija u prisutnosti đakona i biskupa Ostije, koji je bolestan dovezen da bude prisutan. Rimski prefekt Simmah zauzeo se kod cara Honorija u Raveni da potvrdi Eulalija. Bonifaciju je naredio da napusti Rim. Car je obojicu pozvao u Ravenu. Car se priklonio Bonifaciju.

Bonifacije je bio suradnik bivšeg pape Inopcenta, od kojeg je naučio probleme rješevati brzo i energično. Reagira na događanja u Africi – poništava odredbe koje je ranije donio papa Zosim, ograničava ovlasti biskupa u Arlesu.

Ilirija , na granici dvaju carstva, crkveno je bila vezana uz Rim, a politički uz careve s Istoka. Često se javlja čežnja da se izjednači crkvena i politička vlast, koja bi bila podvrgnuta carigradskom patrijarhu. Papa Bonifacije, iako star i bolestan, jasno se i energično tome suprotstavljao. Obratio se caru Honoriju, koji je postigao to da car Teodozije II opozove odredbe o samostalnosti pojedinih biskupija na Istoku. Tako je Bonifacije zadržao svoju upravu nad biskupima Ilirije, Korinta i Soluna. Ponovio je i potvrdio odredbu pape Sotera da žene ne mogu vršiti liturgijske i pomoćne službe a robovima dopustio pristup u klerike.