Sveti Sergije I.
papa
(687. -701.)
spomendan 8. rujna
Čim je papa Konon umro, arhiđakon Paskal offered ponudio je sto librica zlata, ako ga postavi za papu. Tako je Paskal postao protupapa, iako je suparnička strana već izabrala Teodora, svog protupapu. Sa svojim vojskama oni provaljuju u Lateran. Teodor je stigao prvi i zauzeo papine odaje, a Paskal se smjestio u pobočno krilo. Većina svećenstva i puka je izabralo Sergija, koji je uredno posvećen 15. prosinca 687. Kad je papa Sergije, praćen narodom, došao u Lateran, Teodor se grli s njime i tako ga priznaje za legitimnog papu. Paskal je tvrdoglavo odbijao priznati papu Sergija. U Rim je došao carev namjesnik iz Ravene, koji kao legitimnog papu potvrđuje Sergija. Sergije je bio sin Sirijca Tiberija rodom iz Antiohije , nastanjenog na Siciliji. Papa Sergije rođen je u Palermu na Siciliji i tamo obrazovan. Za svećenika ga je zaredio Sveti Lav II. Novi papa Sergije se zalagao na pomirenju sa Armenskom Crkvom, koja je bila neko vrijeme odijeljena od Rima. Dolazi do potpunog sjedinjenja. Zauzima se za evangelizaciju sjeverozapadne Europe. Posvetio je engleskog biskupa Willibranda 696. godine i poslao ga da evangelizira Friziju. Kako bi se oslobodio utjecaja Bitzanta – papa se priklanja Sasima. Kad je car Justinijan II. tražio saziv šestog sabora u Carigradu, papa Sergije je pristao misleći na naknadno sjedinjenje svih Crkava. Kako je car Jusinijan II. pokazao namjeru ponovne hegemonije Istoka, papa Sergije osuđuje taj protupravni autoritet i odbija potpisati dokumente Carigradskog sabora. To je razljutilo cara pa je dao naredbu da se smesta uhiti pa i kao zatvorenika sprovede u Carigrad. Rimski odredi zajedno sa onima u Raveni pobunili su se i stali na papinu stranu. Carev predstavnik se vratio javivši da papa nije mogao biti uhićen. Na sinodu u Paviji godine 698. papa Sergije I. osuđuje herezu „tri glave“ – koja se pojavila prije 140 godina – i o tome obavijestio sve biskupe, te prestaje raskol sa Akvilejom. Papa Sergije je u Svetu Misu uveo zaziv „Jaganjče Božji“. U kalendaru je potvrdio više Marijanskih blagdana, a mnoge bazilike su popravljene i bogato ukrašene. Umro je 8. rujna i pokopan u kripti crkve Svetog Petra u Rimu.