Sveti Soter

papa i mučenik

(166.- 174.)

spomedan 22. travnja

Sotero ( grčki: 'Spasitelj' ) je rođen u Fondiu, starom gradiću u Laciju, pokrajini u Italiji. On je dvanaesti papa po redu i jedini je toga imena. Izabran je za Petrova nasljednika oko 166. g. poslije smrti pape Sv. Aniceta. U Soterovo vrijeme dogodila su se mnoga mučeništva kršćana. Rimski car Marko Auretije nije trpio sukobe između Rimske Crkve i montanista, koji su naučavali ćudorednu strogost ili rigorizam. Montanisti su kršćanska sekta koju je utemeljio Montan iz Frigije. Njegova je eshatološka poruka kako predstoji ponovni dolazak Gospodina, a s njim će započeti i nebeski Jeruzalem u dolini kod frigijskoga gradića Pepuze. Jedan sirijski biskup poveo je puk u susret Kristu, želeći ga dočekati u pustinji. Drugi je na Pontu govorio kako mu je u snu objavljeno da će za godinu biti sudnji dan. Oni su tražili i odricanje od ženidbe i udaje svih svojih članova. Stoga je Crkva osudila taj krivovjerni nauk, a car je neprestano progonio kršćane. Knjiga 'Liber Pontificalis spominje Konkordia, oca papinoga. Sotera spominju kao papu čvrste ruke. Papi se pripisuje odredba o zabrani ženama dodirivati obredno posuđe i paljenje tamjana pri liturgijskim obredima, Ta se zabrana održala do nedavnih vremena. Soter je imao puno razumijevanja i milosrđa prema drugim Crkvama. Bio je veoma solidaran s potrebnima pomoći. Tako je poslao prikupljena sredstva za potrebe Crkve u grčkom lučkom gradu Korintu, Korintski biskup Dionizije zahvaljuje papi na daru i u svome pismu ističe ga kao velikoga dobrotvora. Papa je i prema drugim nevoljnicima imao nježno srce i široku darežljivu ruku. Na taj način papa Soter njeguje i utjelovljuje Ignacijevu definiciju Rimske Crkve, Naime, sv. Ignacije Antiohijski, biskup i mučenik, piše kako Rimska Crkva 'prednjači u milosrđu'. Soter je blago preminuo u Gospodinu oko 174. godine. Prvo je bio pokopan uza sv. Petra. Kasnije je prenesen u crkvu sv. Martina na Brdu.