Sveta Notburga iz Rottenburga

sluškinja, dobrotvorka

(1265. - 1313.)

spomendan 13. rujna

Tko prolazi Tirolom, tom prekrasnom pokrajinom Austrije, gotovo na svakom koraku može vidjeti sliku ili kip mlade djevojke sa srpom u ruci. To je u onom i drugim krajevima veoma štovana svetica, sveta Notburga. Božji je narod seljačkog staleža brzo uočio u njoj skromnost, poniznost, osobu koja obavlja sve seljačke poslove i tome još kao sluškinja, pa ju je kao sebi najsličniju zavolio svim srcem i počeo je štovati kao svoju sveticu, što je Crkva kasnije svojim autoritetom i potvrdila.

Najveći dio svog života Notburga je provela u službi grofa Henrika od Rattenberga. To je stari grad u Tirolu, nastao u srednjem vijeku. Njegov zamak (tvrđa) potječe iz XI. stoljeća. Stara župna crkva potječe također iz davnina. U XV. je stoljeću bila proširena. Crkva pak redovnika augustinaca potječe iz godine 1348. U gradu su sačuvane mnoge srednjovjekovne kuće pa tako i kuća u kojoj je prebivala sveta Notburga. Ona bijaše pobožna i marljiva radnica, a rado je koliko je mogla pomagala siromasima. Umrla je g. 1313., a kasnije joj je tijelo bilo preneseno u Eben na Achenu, gdje se i danas nalazi. Njezino je štovanje Crkva službeno potvrdila 27. ožujka 1862. Neobično je popularna među svecima. Mnogo je štuju poljodjelci u Tirolu, Bavarskoj, Sloveniji, a kod nas u Istri. U tim su krajevima podignute njoj u čast mnoge crkve i oltari. Zaštitnica je i sluškinjâ, seljakâ, stočarâ koji je zazivaju u pomoć kad među domaće životinje dođe kakva pošast. Zazivaju je i porodilje. Njezini su simboli: srp, metalni vrč i hljeb, što aludira i na njezinu ljubav prema siromasima, te sveščić ključeva koji označuju kućne poslove jedne skrbne domaćice.

Inge Dollinger u svojoj je vrlo informativnoj knjizi Tiroler Wallfahrtsbuch (Knjiga o tirolskim prošteništima) našla mjesto i za nju u poglavlju »Pfarr und Wallfahrtskirche zur hl. Notburga« u Ebenu na Achenskom jezeru. Za bolje upoznavanje drage svetice uvrstit ćemo i dragocjene podatke koje nam pruža ta ugledna spisateljica.

Ona odmah piše da je tamo od 15. stoljeća Eben jedno od najvažnijih tirolskih proštenišnih mjesta, a što dokazuje popularnost svete Notburge. Ona je zaštitnica seljačkog staleža te služinčadi, kojih još uvijek ima. Oni, kao skromni staleži, sretni su što u Crkvi imaju svoju posebnu zaštitnicu. Hodočasnici iz Tirola i Bavarske mole za zagovor te svetice u svim svojim obiteljskim i staleškim potrebama ili za dobar služinski personal. Nebrojene oslikane i izdjeljane slike pokazuju prizore iz svetičina života. Obično je prikazuju obučenu u seljačku odjeću s neizostavnim srpom u ruci, što je znak njezine prepoznatljivosti. Ona se tako lijepo uklapa u prekrasni tirolski pejzaž da bi bez njezine prisutnosti, uza svu svoju ljepotu, ostao lišen nečega upravo čarobna.

Prema jednoj legendi svetičin bi srp lebdio u zraku dok bi ona obavljala svoju molitvenu pobožnost. Kad je kasnije njezino tijelo bilo iz Rattenberga prenešeno u Eben, i to u procesiji, na prijelazu preko rijeke Inn dogodila su se dva čuda: »Sichelwunder« i »Hostienwunder« – sa srpom i svetom hostijom.

Od g. 1740., na glavnom oltaru crkve u Ebenu, u staklenom kovčegu, čuvaju se posmrtni ostaci sv. Notburge, obučeni u dragocjenu odjeću. Oltarni pak likovi potječu iz god. 1760. To su: sv. Leopold, zaštitnik Austrije, sv. Ignacije, sv. Rupert, sveti arkanđeli Mihael i Rafael. U koru se pak nalazi slika sv. Notburge koja ju prikazuje kao pomoćnicu. Slika potječe iz 19. stoljeća. Svetica se slavi 13. rujna, a u nedjelju po tom datumu, ako ne padne baš na 13., bude veliko slavlje sa svečanom propovijedi i procesijom. Na 13. rujna je »Notburgatag« (Dan sv. Notburge), a onda slijedi »Notburgasonntag« (Nedjelja sv. Notburge). Zaštitnica je seljačkih poslova, služavki i odmora. Zazivaju je i rodilje za sretan porod.