Sveti Ivan od Dukle

svećenik, franjevac

(1414. - 1484.)

spomendan 29. rujna

Rodio se oko 1414. godine u Dukli, mjestancu podno Karpata, u jugoistočnoj Poljskoj, danas na granici s Ukrajinom i Slovačkom. Kao mladić jedno je vrijeme provodio pustinjački život. Potom je ušao u Franjevački red u Krosnom, tadašnjoj Lavovskoj kustodiji. Kao svećenik bio je revan propovjednik i ispovjednik u Poljskoj, Ukrajini, Moldaviji i Bjelorusiji. Bio je zauzet poglavar samostanskih zajednica u Lavovu i Krosnom, a poslije i kustod. Nosio je stalno uza se Pravilo Svetog Franje koje ostvarivao kako u nasljedovanju Krista tako i služenju braći. Bio je mlađi suvremenik Svetog Bernardina Sienskog i Svetog Ivana Kapistrana- koji je nastupao i u Poljskoj. Oduševio se za obnoviteljski pokret nazvan "opsluživanje". Tako je nakon 25 godina uzornog franjevačkog života stupio u opservantski samostan u Lavovu. Tu su franjevci u Poljskoj bili poznati kao Bernardinici, po svom glavnom krakovskom samostanu s crkvom posvećenom Svetom Bernardinu. Tako je Ivan od Dukle prvi sveti Bernardinac. Zalagao se za jedinstvo Kristove Crkve kojoj je z krilo priveo mnoge Rusine i Armence. Potkraj života oslijepio je, , ali to nije smanjilo njegov apostolski žar. Često je molio kojega novaka da mu čita tekstove svetih pisaca za pripravu svojih propovijedi. Umro je na glasu svetosti u Lavovu 29. rujna 1484. godine. Tijelo mu je 1945. preneseno u rodnu Duklu. Kult mu je odobrio papa Klement XIII. 21. siječnja 1733. godine, a 5. rujna 1739. proglasio ga je suzaštitnikom Poljske i Litve.

Papa Ivan Pavao II. je 10. lipnja 1997. je blaženog Ivana iz Dukle proglasi o svetim.