Blaženi Albert Marvelli

vjeroučitelj, voditelj Katoličke akcije

( 1918. - 1946.)

spomendan 5. listopada

Blaženi Alberto Marvelli rodio se 21. ožujka 1918. u Ferrari. Kada se s obitelji doselio u Rimini redovito je dolazio u salezijanski oratorij te je tu provodio mnogo vremena s prijateljima iz Katoličke akcije čiji postaje predsjednik na razini župe, a uskoro potpredsjednik na razini biskupije Rimini. Tu je s vremenom kao vjeroučitelj i animator postao desna ruka salezijancima. Za uzore je izabrao Dominika Savia i Pier Giorgia Frassatia. U sedamnaestoj godini zapisao je u svoj dnevnik program života. Među svima je bio omiljen kao vrsni sportaš.
Diplomirao je n

a tehničkom fakultetu u Bologni 1942. te se zaposlio tvornici «Fiat» u Torinu. Za vrijeme Drugog svjetskog rata njegova obitelj je pobjegla izvan Riminija ali se on nakon svakog bombardiranja vraćao u grad. Postaje apostol prognanika i siromašnih, pomažući umirućima, tješeći preživjele te nakon bombardiranja bez straha za svoj život uvijek pomagao ranjenima. Otvarajući vagone koji su već bili zapečaćeni na postaji mjesta Santarcangelo, na putu u koncentracijske logore mnoge je osobe spasio od njemačke deportacije. Nakon rata aktivno je djelovao kao protagonist u crkvenom, socijalnom i političkom životu u svom gradu. Među različitim dužnostima koje je vršio u javnosti bila je i ona člana općinskog odbora. Bio je kandidat stranke Democrazia Cristiana na izborima za gradonačelnika. Njegov politički protivnik na izborima, komunistički kandidat, rekao je: «Moja stranka može izgubiti, ali neka pobjedi inženjer Marvelli».
U svome dnevniku je napisao:"Isus me je zaogrnuo svojom milošću i ne vidim ništa drugo osim Njega, mislim samo na Njega." Euharistija i pobožnost prema Mariji bili su temelj njegova života. «Otvorio mi se jedan novi svijet dok sam kontemplirao pred Presvetim» - zapisao je u svom dnevniku. «Svaki puta kad se pričestim, Isus svojim božanstvom i čovještvom ulazi u mene, potičući me da donesem svete odluke. To je plamen od kojeg izgaram, plamen koji me čini sretnim.»
Njegova se obitelj vratila u grad 1945., kada je blaženom Albertu dodijeljen posao zbrinjavanja izbjeglica, osnovao je pučko sveučilište i otvorio pučku kuhinju za siromašne. U večer 5. listopada 1946. pregazio ga je kamion dok je biciklom vozio na sastanak povodom lokalnih izbora. Preminuo je nekoliko sati nakon nesretnog događaja bez dolaska svijesti. Bilo mu je 28 godina. papa Ivan Pavao II proglasio ga je blaženim 5. rujna 2004.