Blaženi Izidor Bakanja

laik, mučenik

( 1887. - 1909.)
Spomendan 15. kolovoza

Izidor Bakanja rođen je 1887. u Bokendali, današnjem Kongu. O njegovoj obitelji i djetinjstvu skoro pa i nema podataka ali se zna da je vrlo rano počeo raditi za bijele kolonijaliste. S katoličanstvom su ga upoznali trapisti koji su u njegovom rodnom selu bili misionari te ga krstili kada mu je bilo 18 godina. Čim je bio upoznat s vjerom odmah je osjetio jaku povezanost, a naročito je njegovao pobožnost prema Blaženoj Djevici Mariji.
Većina tadašnjih kolonijalista na ovom prostoru su bili ateisti i branili su bilo kakve oblike religije. Isidore je bio poznat po tome što se oglušivao na ovakve naredbe. Jednog dana je tražio da uzme slobodno vrijeme kako bi vršio evangelizaciju. Njegovi poslodavci su to odbili te mu još na to zabranili nošenje škapulara kojeg je uvijek imao oko vrata i razgovor s drugim radnicima na ovu temu, jer su smatrali kako ih to sprečava u radu. Izidor je odbio njihove zahtjeve zbog čega ga je nadglednik brutalno pretukao i bacio u okove. Njegove rane nisu zacijelile te se stvorila infekcija od koje je svakoga dana bio sve slabiji. Nadglednik koji ga je pretukao skrivao ga je kako ga ne bi inspektor plantaže vidio. Međutim, inspektor ga je vidio kako se vuče pomoću dva štapa jer nije mogao hodati, a rane su mu bile prljave i na njima su se množile mušice. Bio je užasnut. Poveo ga je sa sobom kako bi mu pomogao da se oporavi. Ipak Izidor je znao kako mu se bliži kraj te mu je kazao: „Ako vidite moju majku, ako odete sucu ili pak sretnete svećenika, recite im da sam umro jer sam kršćanin.“ Dva misionara su provela s njim posljednje dane te potvrdili kako je primio posljednju pomast te kazao kako će moliti na nebu za čovjeka koji ga je istukao i oprostiti mu.
Preminuo je 15. kolovoza 1909. s krunicom u ruci i škapularom oko vrata. Blaženim ga je 1994. proglasio papa Ivan Pavao II.