Sveti Ivo (Yvon) iz Chartresa

biskup

(1040. - 1116.)

spomendan 23. prosinca

Sveti Ivo ( Yves, Yvon od keltske riječi koja označava tisovinu, drvo veoma rasprostranjeno u nordijskim krajevima ) je rođen oko 1040. u francuskom Beauvaisu ( sjeverno od Pariza ). Njegovi roditelji su plemenita soja. Studirao je u Parizu i Le Bec-u filozofiju i teologiju s naglaskom na kanonsko pravo. Učitelj mu je bio čuveni Lanfranc, a studirao je zajedno sa Svetim Anzelmom iz Canterburyja. Ivo postaje kanonikom u Nesleu ( Picardie ). Godine 1078. imenovan je prepoštom redovitih korskih kanonika u samostanu Sv. Quentina u Beauvaisu. Za biskupa Chartresa ( jugozapadno od Pariza ) je izabran 1090.godine. Protiv njegova biskupskoga ređenja bila je jedna skupina klerika i sam metropolit i nadbiskup Richer iz Sensa, uz uplitanje i kralja Filipa I., Ivo je ipak u Capui zaređen za biskupa, a ređenje mu je podijelio papa Urban II. Obred ustoličenja obnovio je sukob. Od toga trenutka on dolazi u središte pozornosti cijele javnosti. Ivo se pokazao pravednim i pravičnim posrednikom u toj usijanoj poziciji. U bračnom pravu zauzimao se za jednaka prava svih. Takav stav pogodio je brakolomnog kralja, koji je imao ljubavne pustolovine s Bertradeom iz Anjoua. Zbog toga kralj optužuje biskupa Ivu za veleizdaju, no ipak, on ostaje na slobodi. U slučaju laičke investiture Ivo se stavio na stranu pape Grgura VII. Ali je Ivo djelovao miroljubivo pa je nastojao izmiriti kralja i papu. Njegove pravne odluke postale u su temelj i mjerilo crkvenoga prava. Ivo je umro 23, prosinca 1116. g. u svom biskupskom gradu. U kripti prvostolnice Naše Drage Gospe pokopan je. Katedrala je više puta uništavana u požaru i opet obnavljana. Ona je ponovno posvećena 1037. Ubrzo poslije smrti proglašen je blaženim i svetim. Likovni umjetnici prikazuju ga kao biskupa i kanonika sa Zakonikom crkvenoga prava u ruci. Ivo je zaštitnik biskupskoga grada Chartresa i zagovornički pratitelj kanonika i svih ljudi koji na ravni crkvenoga prava navješćuju poruku istine i pravednosti.