Blaženi Nivard iz Claitvauxa

cistercita, utemeljitelj

( 1102.- iza 1150.)

spomendan 7. veljače

Blaženi Nivard se rodio 1102 u Fontaine-les-Dijojn ( sada četvrt Dijona) u Francuskoj.  Bio je najmlađi od petero braće slavnoga srednjovjekovnog sveca Sv. Bernarda. Kad su sva njegova braća godine 1112. odlučila stupiti u cistercitski samostan Cîteaux, Nivard je bio dječačić od 10 godina. Tada se razvio onaj zanimljivi razgovor između najstarijega i najmlađega od braće, između Guida i Nivarda, a koji se neprestano ponavlja u hagiografskoj književnosti, što se odnosi na svetog Bernarda. Kad su braća napuštala roditeljsku kuću, Guido je promatrao Nivarda kako se igra s drugim dječacima, pozdravio ga i rekao: "Vidiš, Nivarde, sav će naš posjed tebi ostati." A dječak je odgovorio: "Lijepo, vama nebo a meni zemlja, je li? To nije pravedna podjela." I htio je i on odmah poći s njima u samostan. To je tada bilo nemoguće, ali će postati moguće kasnije.
Braća su ga predala nekome svećeniku da ga nauči čitati i pisati. I tek što je nešto porastao, već je bio primljen kao novak u Cîteaux. To je najvjerojatnije bilo godine 1115. Kasnije pođe za svojim slavnim bratom Bernardom u samostan Clairvaux. O redovničkom životu bl. Nivarda čitamo: "Šesti, biva brat, Nivard prezrevši zemaljsko izabra nebesko." Nivard je kao redovnik uživao veliko povjerenje svoga brata Bernarda, koji mu je bio i poglavarem te ga slao u razne misije. Jedno je vrijeme bio čak i učitelj novaka u samostanu Vaucelles, kod Caimbraia. Vjerojatno je bio i na čelu cistercitskog poslanstva oko godine 1147. u Staru Kastiliju, gdje se radilo o osnivanju samostana S. Pietro di Spina. U sličnim poslanstvima nalazimo ga i u drugim samostanima, ali se nigdje nije dugo zadržavao već se redovito vraćao u svoj dragi Clairvaux, k svome bratu Bernardu.
Posljednju vijest o Nivardu imamo iz godine 1150., kad je pratio svoga svetoga brata na putu u Normandiju. Neki pisci spominju da je bio velik štovatelj sv. Josipa, pa ga se naziva blaženi Nivard od Sv. Josipa.