Sveti Pavao Verdunski

biskup

(+648.)

spomendan 8. veljače

Trinaesti po redu biskup grada Verduna u današnjoj Francuskoj bio je Sveti Pavao, nekadašnji pustinjak kod Triera. Pavao se rodio u blizini grada Autuna u Burgundiji. Jedno je vrijeme živio na kraljevskom dvoru, a zatim se povukao u blizinu Triera na jedno brdo, koje se po njemu prozvalo Pavlovo brdo. Iako nije provodio samostanski život, ipak je bio u vezi sa samostanom Tholey. Od puka i klera izabran je za biskupa, a izbor je potvrdio kralj Dagobert II. Na svoju biskupsku stolicu Verdun stupio je godine 626. našavši je u velikoj bijedi. Uz pomoć i velikodušnost svog velikog prijatelja Adalgiza započeo je obnovom svoje biskupije, obnovom bogoslužja, obnovom kaptola i klera. U teškim vremenima VII. stoljeća bio je potpuno na visini svoga zadatka.
Izvan gradskih zidina sagradio je crkvu u čast Sv. Saturnina te je povjerio brizi nekolicine svećenika. Kasnije su ih nadomjestili redovnici opatije Tholey, koju je Pavao stavio također pod jurisdikciju biskupa u Verdunu.
Spomen na svetoga biskupa Pavla ostao je trajan ne samo zato što je materijalno uzdigao svoju crkvu, već još više zato što su ga resile naročito tri vrline: postojana briga oko euharistijskog života njegovih vjernika, dobrota prema siromasima i pobožnost prema Gospi. Sve su to vrline koje su uvijek suvremene i vrijedne nasljedovanja. Zbog njih i želimo oteti zaboravu ovoga svetog biskupa.
On je umro, po svoj prilici, na današnji dan godine 648., a pokopan je najprije u Sv. Saturninu, zatim u Sv. Pavlu. Za vrijeme Francuske revolucije, kad su stradale mnoge svetačke relikvije, njegove su ipak pošteđene pa se još i danas čuvaju u katedrali u Verdunu. Svecu su u toj biskupiji posvećene dvije župe, a kao svoga zaštitnika štuju ga pekari, slastičari i mlinari. Svi se oni na njegov blagdan skupljaju u katedrali na misu pod kojom se blagosliva kruh namijenjen siromasima. Lijep je to obred koji još i danas slavi svečevu ljubav i dobrotvornost prema sirotinji. Obično ga slikaju u biskupskom ornatu s kruhovima do nogu na uspomenu jednog čuda s kruhom koje mu se pripisuje, a još više na spomen njegove darežljivosti prema siromasima. Slikaju ga i s odmotanim komadom platna na kojem se nalazi natpis koji spominje njegovu marijansku pobožnost. Na njemu piše: "Tko ne ljubi Mariju, našu Gospu, Majku Božju, neka bude izopćen!" Čvrsta je to riječ, nastala u doba koje bijaše posve drugačije od našega. Mi je prihvatimo kao poticaj da ljubimo i štujemo Gospu kao Majku Božju i majku našu! To Crkva i danas od nas očekuje i na to nas neprestano potiče. Sveci, pobožni prema Mariji, daju nam u tome svojim životom divan primjer.