Sveti Benedikt iz Aniane

benediktinac, opat

(750. - 821.)

spomendan 11. veljače

Rodio se oko g. 750. u jednoj aristokratskoj vizigotskoj obitelji u Aquitaniji u Francuskoj. Dobio je ime Witiza ( latinski Euticius). Bio je u službi franačkih vladara, najprije Pipina Maloga, a zatim Karla Velikoga. Kad mu je bilo 27 godina, na savjet nekog pustinjaka, odluči stupiti u samostan SaintSeine kod Dijona. Ta odluka bila je posljedica obećanja učinjena kad se nalazio u nekoj opasnosti. U samostanu je proveo 5 i pol godina, a kad su ga po opatovoj smrti htjeli izabrati za njegova nasljednika, on se povukao u samotnički život kod rječice Aniane u Langedocu.

Tu je počeo živjeti prema pravilu sv. Benedikta, ali je kasnije prihvatio pravila istočnih otaca redovništva Pahomija i Bazilija, jer su više odgovarala njegovu temperamentu. Oko njega su se okupili i prvi učenici, ali su ga brzo ostavili jer su se prestrašili njegova prestrogog načina života. Benedikt je sada uvidio da valja ublažiti pravilo života pa se opet oko njega okupiše učenici i on im sagradi samostan. Sada je uvidio i drugu činjenicu: da zapadnjacima više odgovara pravilo sv. Benedikta pa ga je uveo u svoj samostan.

Benedikt se nije zadovoljio samo radom u svom samostanu, već je obilazio i obližnje da bi ondje poučavao monahe, a dijelio bi im i obilne milostinje. Oko njega se počeo okupljati velik broj učenika. Bilo ih je do 300. Sada je valjalo misliti na osnivanje novih samostana. Benedikt ih je osnivao pod jurisdikcijom samostana od Aniane. To je bio prvi pokušaj da se stvori jedna kongregacija od više benediktinskih samostana.

Ljudevit Pobožni povjerio je Benediktu zadatak da obnovi sve samostane u Akvitaniji, što je on s najvećom revnošću i učinio i tako postao velik promicatelj redovničkoga života. Postavši carem, Ljudevit je nadležnost Benedikta proširio na sve samostane u Franačkoj. Želeći ga imati što bliže svojoj prijestolnici u Aachenu, sagradio mu je 6 milja daleko od Aachena samostan Inden, nazvan tako po istoimenom potočiću, a danas se zove Cornelimünster. Samostan je sagrađen g. 815/816. Benedikt ga je nastanio s 30 najprobranijih monaha iz raznih samostana. Godine 817. u Aachenu je bila značajna skupština benediktinskog reda, a duša joj je bio sv. Benedikt. Svrha je toga skupa bila da se svi samostani udruže pod jednim redovničkim pravilom. To je bio prvi pokušaj da se prerade pravila sv. Benedikta, osnivača benediktinskog reda.

Sv. Benedikt od Aniane htio je od samostana u Indenu učiniti uzor za sve ostale. U nj su po carevoj želji dolazili redovnici iz ostalih opatija da se nauče što savršenijem redovničkom životu i da taj duh prenesu u svoje zajednice. No, revnost se našega sveca nije sva iscrpla u promicanju redovničkog života. On je polazio i na raskršća putova te ondje prolaznicima naviještao Radosnu vijest. Na pokrajinskom Saboru u Aachenu godine 813. založio se za što bolje propovijedanje Božje riječi. Tamo je prisutnim ocima u tu svrhu kroz nekoliko dana izlagao smisao kanona i homilija sv. Grgura. Plod je toga bio da je Sabor izdao stroge zakone koji su se odnosili na naviještanje Božje poruke. Sv. Benedikt se zalagao i za pravovjerni nauk protiv krivovjeraca adopcionista, a koji su naučavali da je Božji Sin samo posinjen od Oca, dok je u stvari od Oca rođen i s njime je iste biti. Glava krivog naučavanja adopcionista bio je Feliks d'Urgel. Protiv tog nauka Benedikt je napisao i nekoliko rasprava.

Iscrpljen, doista, svestranim radom i naporima, Benedikt je svetački umro 11. veljače 821. u Kornelimünsteru kod Aachena.  Bio je obdaren bogatom teološkom i patrističkom kulturom pa je napisao i brojna djela. Od mnoštva njegovih pisama sačuvala su se samo tri. Na vrhuncu Karolinškoga Carstva Sv. Benedikt od Aniane odigrao je značajnu ulogu kako u crkvenom tako i u političkom životu. Njegov je utjecaj u benediktinskom redu ostao trajan kroz stoljeća.