Blaženi Josip Tchang-Ta-Pong

mučenik

(1754. - 1815.)

spomendan 12. 0žujka

Iako se kršćanstvo u nekim zemljama nalazi u manjini, tu je ipak prisutno. Misionari iz stranih zemalja i domaći obraćenici širili su posvuda vjeru, a mnogi je zališe i krvlju. To vrijedi i za najveću zemlju svijeta, za Kinu. Ondje se kršćanstvo teško probijalo, ali je ipak činjenica da Crkva postoji i u Kini, i to već više stoljeća, i da je imala odličnih članova. Upoznajmo jednoga kineskoga sina, koji je slava patničke kineske Crkve! To je blaženi mučenik Josip Tchang-Ta-Pong.

Josip se rodio godine 1754. u Tutsungu, u pokrajini Kweicho, od poganskih roditelja. Iz želje za što savršenijim duhovnim životom i iz gladi za živim Bogom prešao je iz budizma u taoizam, dok se napokon nije upoznao s kršćanstvom, prihvatio ga i u njemu se smirio. I on je jedan od onih za koje vrijedi Tertulijanova tvrdnja da je ljudska duša po naravi kršćanska, a to znači da kršćanstvo daje odgovor na ona najvažnija pitanja koja zanimaju, a koji put i muče svakog ozbiljnog čovjeka. To su pitanja o smislu života, o smrti, o prekogrobnom životu.

Josip nije odmah prihvatio kršćanstvo, već ga je najprije dobro proučio. I to je posve opravdano, jer prihvaćanje vjere i služba Bogu moraju biti u skladu s ljudskim razumom. Josip je marno čitao kršćanske spise, o pročitanom razmišljao te o problemima vjere razgovarao kako s kršćanima tako i s misionarom. Jedan je od njegovih osobnih problema bio dvoženstvo, ali on ga je hrabro riješio. Upoznao je razloge zašto je kršćanstvo za jednoženstvo i prihvatio ih. Prije krštenja morao je svladati i protivljenje svojih roditelja, a to je također sretno nadvladao.

Roditelji su mu bili vrlo bogati i, kako se morao udaljiti od svoje braće, baštinio je ipak jednu kuću koju je stavio na raspolaganje misionarima i pripravnicima na krštenje. On je svoje prihvaćanje kršćanske vjere popratio i dobrim djelima, želio je pripomoći njezinu što boljem širenju. Tako je postao vatreni apostol, a Gospodin je nagradio njegov neumoran rad jer su mu kršćanstvo prihvatili i žena i sin Antun.

Josip se mnogo brinuo i za siromahe, osobito ako su bili bolesni. I to je bila jedna vrlo lijepa crta njegova značaja, koji je skroz-naskroz postajao kršćanski. Otvorio je i vodio i jednu školu u glavnom gradu pokrajine Kweiyangu. U njoj je mnogo toga učinio za pouku i odgoj mladeži. Taj lijepi i svestrani apostolski rad bio je ugrožen progonstvom, koje buknu godine 1811. Josip tada pobježe u mjesto Szechwam. Njegov biskup, mons. Dufresse, želio je da se vrati u Kweiyang. Josip ga je poslušao, makar je to bilo vrlo opasno. On je bio junak koji je za svoju vjeru spreman staviti na kocku sve bez pridržaja.

Progonitelji su najprije uhvatili Josipova sina Antuna, koji nije htio odati sklonište svoga oca. Radije je pošao u progonstvo gdje je i umro. Bio je dostojan sin svoga oca, junak kao i on. Blaženog je Josipa izdao progoniteljima jedan njegov rođak i oni ga predvedoše na sud. Obećavali su mu časti, novac i sve moguće, samo ako se odrekne vjere. Ali, hrabri je priznavalac vjere bio čvrst i nepodmitljiv. Kad nisu pomogla obećanja, progonitelji se utekoše prijetnjama. No i to je bilo uzalud. Mučenik je za svoje uvjerenje bio spreman na svaku žrtvu, uključivši i žrtvu života.

Kad je išao na stratište, plakao je. Neki ga je kršćanin bodrio da bude hrabar, a mučenik mu je odvratio da plače ne zbog nedostatka hrabrosti, već zbog sreće što za svoju vjeru ide u smrt. Bio je duboko svjestan da je mučenička smrt najveća milost njegova života i to ga je ganulo do suza. Objesili su ga na vješala u obliku križa i konopima zadavili, pa je tako poginuo na križu kao i njegov Božanski učitelj i uzor Isus Krist. Posve se Njemu suobličio u životu i smrti, pa je postao dionikom i Njegova uskrsnuća.

Dan mučeničke smrti blaženoga Josipa bio je 12. ožujka 1815. Blaženim ga je proglasio 2. svibnja 1909. papa Pio X. Njegov divni lik svijetla je točka kineske Crkve. On je svojom izvanrednom apostolskom revnošću i postojanošću u vjeri primjer i nadahnuće za sve kršćane u Kini, ali i za svakoga koji se upozna s njegovim životom i slavnim završetkom. Njegovo svjedočenje glasna je propovijed i danas.