Sveti  Stanislav Kazimierczyk

svećenik, regularni kanonik

( 1433. - 1489.)

spomendan 3. svibnja

Blaženi Stanislav se rodio 27. rujna 1433. u Kazimierzu u Poljskoj. Svršivši uspješno prve nauke na župnoj školi svoga rodnoga gradića, pođe u Krakov i ondje se upiše na slavno Jagelovsko sveučilište. G. 1461. postigao je na tom visokom učilištu akademski stupanj bakalaureata. Vjerojatno god. 1483. postade članom lateranskih regularnih kanonika te na koncu jedne godine novicijata sav sretan položi zavjete, kojima se još više posveti Gospodinu.

Postavši svećenik, neobičnim se žarom dade na obavljanje svih svećeničkih dužnosti, a osobito propovijedanja. Propovijedi je brižno spremao i učio, pa je ubrzo izišao na glas kao odličan propovjednik, na sve strane tražen i cijenjen. Proslavio se u svojoj redovničkoj družbi i kao revan učitelj novaka, vice-prior i profesor. Njegovi životopisci tvrde da je svaka, povjerena mu, služba bila snažan zov na svetost. Znao je da je svetost ono što naše djelovanje čini vjerodostojnim i uvjerljivim. Želeći svojim dobrim primjerom svijetliti i obogaćivati, trudio se oko svih kreposti. Nijednu nije zanemario. Bio je neobično i duboko pobožan prema Majci Božjoj i sv. Stanislavu, krakovskom biskupu i mučeniku. Na njegov je grob često išao na molitvu. I tu je doživljavao snažan zov na svetost.

Iscrpljen radom i pokorama, završio je u bolnici svoj plodni život 3. svibnja 1489. Ušao je u veselje svoga Gospodara, kome je tako vjerno, tako revno služio. Tijelo mu je bilo sahranjeno u Krakovu u crkvi Corpus Domini. Na njegov grob počeše ljudi dolaziti na molitvu, pa se na njegov zagovor dogodiše i brojna uslišanja. Ekshumacija njegovih tjelesnih ostataka izvršena je 3. kolovoza 1639. Sačuvane relikvije bile su položene u novi dragocjeni lijes.

Već od XVI. stoljeća životopisci su uz njegovo ime stavljali naslov "blaženi". Bilo je to s dopuštenjem crkvenih vlasti. Iako službeno nije nikad proglašen blaženim, ipak uživa veliko poštovanje. Zastoj u postupku za njegovu beatifikaciju nastade naročito u prošlom stoljeću zbog političkih nemira u njegovoj domovini Poljskoj. Iako ga Enciklopedija svetaca navodi kao blaženika, nema ga u službenom popisu Kongregacije za beatifikacije Božjih slugu i kanonizacije svetaca. Ono što znamo iz njegova života govori jasno u prilog njegove svetosti. On nam može poslužiti kao lijep primjer svijesti da smo kao kršćani pozvani na svetost te da je svetost za nas velika obveza. Blaženim je  priznat 21.12.1992. a svetim je proglašen 17. listopada 2010. godine.