Sveti Apolonije Apologet
rimski senator, filozof i mučenik
( oko 185.)
spomendan 21. travnja
O Gospodine Isuse Kriste,
Daj nam mjerilo Tvoga duha
Kako bismo mogli slušati Tvoj nauk
Kako bismo utišali ljutnju
Suosjećali,
Obuzdali žudnju,
Umnožili ljubav,
Odagnali tugu,
Odbacili jalovu slavu,
Bez osvetoljubivosti,
Bez straha od smrti,
I zauvijek povjerili svoj duh besmrtnome Bogu,
Koji s Tobom i Duhom Svetim
Živi i kraljuje svijetom bez kraja."
- Sveti Apolonije (iz njegove obrane pred Perenijem)
Apolonije je bio rimski senator, čovjek na visokoj društvenoj poziciji, veoma učen. Posebno je bio načitan u filozofija pogana. Čitao je, također, Stari Zavjet i kršćanske tekstove. Pod njihovim utjecajima Apolonije je postao kršćaninom tijekom jednog od razdoblja tolerancije. Car Komodije pravio se slijepim na kršćane jer im je njegova carica Marcija bila sklona (iako se ne zna da li se i ona preobratila na kršćanstvo). Međutim, ukazi koje je izdao Marko Aurelije ostali su na snazi.
Jedan od Apolonijevih robova imenom Sever pred Perinijem, pretorijanskim prefektom, izdao je Apolonija kao kršćanina. Iako su robu slomili noge i ubili ga zbog dojave, svetac je doveden pred Perenija i rečeno mu je da se mora odreći svoje vjere ili umrijeti.
Kada je senator odbio odmetnuti se, slučaj je vraćen u istražni zatvor pred Senat gdje se poveo izuzetan dijalog između Perenija i Apolonija. Zbog njegovog utjecaja u društvu oni koji su mu sudili obratili su veliku pozornost njegovoj obrani kršćanstva što bilježi Rimokatolička martirologija.
"Hoćeš li uzmaknuti pred smrću?" upitao ga je Perenije.
"Neću", odvrati Apolonije. "Uživam u životu, ali ljubav prema životu neće me učiniti da se bojim umrijeti. Nešto bolje me čeka - vječni život darovan osobi koja je dobro živjela na zemlji."
Apolonije je istaknuo da svi moraju umrijeti i da je bolje umrijeti za istinsku vjeru i pravoga Boga nego umrijeti od neke bolesti jer mučeništvo je sjeme novih kršćana. Tvrdio je da je kršćanstvo nadmoćnije poradi svog pristupa životu i smrti. Smrt je prirodna potreba i nema ničeg zastrašujućeg u tome, dok je pravi život - život duše.
Objasnio je da je poganstvo jalovo jer su idoli ljudski produkti bez života, autonomije, razuma i vrlina. Sveti Apolonije je zatim iskoristio priliku da cijelom sudu pruži argumentiranu obranu svoje kršćanske vjere što je ujedno dirljiv i izravan sažetak cijelog kršćanskog vjerovanja. Povrh svega, tvrdio je da kršćanstvo nadilazi poganstvo otkupiteljskim djelom Isusa Krista, otkrivene Riječi Božje i učitelja moralnog života koji je postao čovjekom kako bi svojom smrću uništio grijeh. Apolonije je nastavio riječima kako su Kristovu smrt prorekli i Sveto Pismo i Platon.
Bio je nepokolebljiv u odbijanju da se odrekne kršćanstva i svoje vjere u vječni život.
Uprkos svojoj elokventnoj obrani koja ostaje jedno od neprocjenjivih dokumenata kršćanske starine, Apoloniju su skršili noge te mu na kraju odrubili glavu. Autentični opis njegovog ispitivanja pred sudom otkriven je 1874. godine u jednom armenskom tekstu, a nedavno i u grčkom. Sveti Jeronim, koji je vidio kopiju Apolonijeve obrane vjere, divio se njegovoj elokvenciji i dubokoj demonstraciji svetog i bezbožnog nauka. Spominje ga i Euzebije u svojoj Povijesti Crkva (Attwater2, Benedictines, Bentley, Coulson, Delaney, Encyclopedia, Farmer, Husenbeth).